U četvrtak, 2. veljače, počinje prvi veliki test za novu hrvatsku Vladu: u Zagreb će tog dana stići predstavnici kreditne agencije Fitch Ratings.
Prema službenom tumačenju, predstavnici kreditne agencije Fitch dolaze u redovni godišnji posjet.
Stvarna težina njihova posjeta, međutim, daleko je veća. Fitch dolazi u Zagreb prikupiti informacije za ocjenjivanje kreditnog rejtinga Hrvatske, a o njihovoj ocjeni ovisi hoće li se, i po kojoj cijeni, Hrvatska ubuduće moći zaduživati u inozemstvu.
A o mogućnostima i cijeni zaduživanja itekako ovisi i cjelokupna ekonomska politika Vlade Zorana Milanovića. Nije bez razloga premijer već više puta rekao kako je sada ključni Vladin zadatak sačuvati kreditni rejting zemlje.
Doznajemo da će predstavnici Fitcha konzultacije započeti 2. veljače u Ministarstvu financija, na već zakazanom sastanku s ministrom financija Slavkom Linićem i njegovim suradnicima. Konzultacije s predstavnicima vlasti uključuju i sastanak s vodstvom Hrvatske narodne banke, a vjerojatno i s ministrima gospodarskih resora.
Potom slijede razgovori s poslodavcima, sindikalistima, nezavisnim ekonomskim analitičarima i bankarima. A u sklopu svojih konzultacija predstavnici agencije za ocjenu kreditnog rejtinga znaju zatražiti i mišljenje međunarodnih institucija stacioniranih u Hrvatskoj, poput Svjetske banke ili Europske komisije.
Nakon Fitcha do sredine veljače konzultacije u Zagrebu trebale bi obaviti i druge dvije važne agencije za ocjenu kreditnog rejtinga Standard&Poor i Moodys.
Predstavnici agencija za ocjenu kreditnog rejtinga u Hrvatskoj obično provedu desetak dana, obiđu desetak relevantnih adresa i onda im treba još desetak dana da naprave analizu podataka koje su dobili.
Ocjenu kreditnog rejtinga Hrvatske treba očekivati krajem veljače. Prije nego što ocjena kreditnog rejtinga bude objavljena, agencije će o svojoj odluci obavijestiti hrvatsku Vladu i HNB. Kakvu će ocjenu dobiti Hrvatska, to će ovisiti prije svega o hrvatskoj Vladi, odnosno o njenoj spremnosti da provede uštede i reforme.
Jedno je sigurno: sadašnji kreditni rejting BBB- (što je ocjena koju Hrvatska sada ima kod agencija Fitch i Standard&Poor’s) neće biti popravljen. Hrvatsku čeka ili njegovo očuvanje ili pad rejtinga među financijsko smeće.
Ocjena BBB- zapravo je donja granica koliko-toliko prihvatljivog, srednjeg rizika. Svaka ocjena ispod toga spada u visoki kreditni rizik i za Hrvatsku će značiti pad u veliku financijsku neizvjesnost. Hrvatska će se u tom slučaju, slikovito rečeno, vratiti na financijski Balkan jer rejtinzi svih ostalih zemalja jugoistočne Europe već spadaju u smeće.
Apsolutno najlošiji rejting ima Grčka čija je ocjena CC dno dna. Ali u crvenom su još dvije članice EU iz ove regije, Rumunjska i Mađarska, te Srbija, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Albanija.
Ako krajem veljače Hrvatskoj bude smanjen kreditni rejting, postat ćemo dio kluba napola bankrotiranih država koje su morale zatražiti pomoć MMF-a ili Europske komisije.
Neki analitičari čak smatraju da se naša regija uopće neće moći izvući iz ekonomske krize bez ozbiljnije i koordinirane akcije MMF-a i EU. To su najcrnje prognoze koje Hrvatska još može izbjeći. Ali, kako?
Reagirajući na vijesti o smanjenju kreditnog rejtinga za čak devet zemalja EU, potpredsjednik Vlade Branko Grčić najavio je kako će u roku od dva tjedna, znači do početka veljače, Vlada objaviti nacrt državnog proračuna. Po njemu, novi bi proračun trebao dokazati da je Hrvatska spremna napraviti zaokret u financijskoj politici, da je sada spremna na odricanja u korist dugoročne stabilizacije.
Međutim, sve su brojniji analitičari koji drže da više nije dovoljno sastaviti štedljivi državni proračun za 2012., koji će dokazati da je nova Vlada spremna srezati javne rashode. Premijer Milanović i njegovi ministri do sada su najavljivali smanjenje proračunskih rashoda za pet do devet milijardi kuna kao glavni dokaz spremnosti na uštede.
To je nužno učiniti, državna potrošnja svakako se mora smanjiti, ali to neće biti dovoljno za očuvanje kreditnog rejtinga. I nije svejedno na čemu će se temeljiti očekivana fiskalna konsolidacija.
Ako će se u cilju fiskalne konsolidacije smanjivati i kapitalne investicije, a istovremeno povećavati porezi – kao što se najavljuje - to može dovesti do još manje domaće potražnje, što će posljedično dodatno ugroziti ionako neizvjestan gospodarski rast.
Analitičari rejting-agencija očekuju od hrvatske Vlade još nešto važno: da im pokaže kako će povećati konkurentnost hrvatskog gospodarstva.
A to zapravo znači da Vlada već sada, u veljači, mora dokazati kreditnim agencijama da će provesti reforme. Popis je očekivanja poduži: od reforme zdravstvenog i mirovinskog sustava pa do radnog zakonodavstva.
Da sama fiskalna konsolidacija nije dovoljna za očuvanje kreditnog rejtinga, pokazale su i prošlotjedne ocjene Standard&Poor’sa. Pojedinim članicama eurozone smanjen je rejting ponajviše zbog toga što su njihova gospodarstva postala nekonkurentna, dakle jer nisu provele reforme koje bi jamčile gospodarski rast. Odnosi se to prvenstveno na Italiju i Španjolsku, kojima je rejting srušen za dvije “stepenice”.
Poruka rejting-agencija je jasna: samo smanjivanje javne potrošnje neće povećati konkurentnost gospodarstva i neće osigurati gospodarski rast u budućnosti.
Hrvatska u pogledu konkurentnosti stoji itekako loše. Moglo bi se reći da je nekonkurentnost Hrvatske čak i veći problem od njene zaduženosti.
Što bi za Hrvatsku značio pad kreditnog rejtinga u “smeće”?
Ni država ni privatni sektor ne bi se više mogli zaduživati na međunarodnom financijskom tržištu. Budući da država mora posuditi novac da bi izvršila svoje obveze - jer svojih prihoda nema i neće imati dovoljno – okrenula bi se domaćem tržištu.
U pomoć bi morala uskočiti i središnja banka koja bi osigurala kunsku likvidnost, ali bi to imalo itekako negativne posljedice.
Prvo, HNB bi tako izgubio dio međunarodnih pričuva, a uz zaustavljanje deviznog priljeva po osnovi inozemnih kredita sve to dovelo bi do pritisaka na deprecijaciju tečaja kune, odnosno stabilnost kune bi preko noći bila ugrožena.
Deprecijacija tečaja u tako lošem gospodarskom kontekstu sigurno bi uzrokovala rast inflacije. A sve to skupa sigurno bi poljuljalo cjelokupni financijski sustav u državi.
Drugo, okretanje države domaćem financijskom tržištu dovelo bi u velike probleme poduzeća, odnosno gospodarstvo.
Naime, za privatni sektor bi ostalo malo raspoloživog kapitala, pa poduzeća ili uopće ne bi mogla doći do novca ili bi se zaduživala po puno višim kamatama. Takva situacija brzo bi pogoršala stanje u gospodarstvu: mnoga bi se poduzeća zatvorila ili barem otpuštala dio radnika, dodatno bi se povećala i nezaposlenost.
Među domaćim ekonomistima mogu se čuti i radikalna razmišljanja kako bi bilo dobro da agencije Hrvatskoj sruše rejting jer bi u tom slučaju Vlada bila prinuđena na to da prestaneposuđivati novac.
Umjesto da traži kredite počela bi tražiti način kako da pokrene proizvodnju i izvoz.
Dođe li do rušenja kreditnog rejtinga, najizvjesnije je da će Hrvatska zatražiti pomoć MMF-a kao što su to učinile i druge zemlje u regiji. MMF već pomaže Srbiji, Rumunjskoj i BiH, Mađarskoj pomažu i MMF i Europska komisija.
No, u Vladi smatraju kako još mogu uvjeriti kreditne agencije i međunarodne investitore da je Hrvatska sigurna i perspektivna ekonomija koja ne zaslužuje biti “u smeću”. Briga i neizvjesnost koje su prošloga crnog petka zahvatile većinu zemalja eurozone - jer im je smanjen kreditni rejting - Hrvatskoj tek slijede.