Europska banka za obnovu i razvoj i hrvatska Vlada počeli su razgovore o dokapitalizaciji Hrvatske poštanske banke, potvrdili su za Globus iz Ministarstva financija čiji predstavnici u ime Vlade i vode pregovore s EBRD-om. Potvrdu smo dobili i iz zagrebačkog ureda EBRD-a.
“EBRD je s predstavnicima Vlade imao 2-3 preliminarna sastanka na tu temu”, kaže Željka Somun, glasnogovornica zagrebačkog ureda EBRD-a.
Početak razgovora s EBRD-om zapravo znači da je počela i priprema privatizacije HPB-a koju je upravo u Globusu, još početkom siječnja, najavio ministar financija Slavko Linić.
Da će HPB ići u privatizaciju tijekom ove godine postalo je jasno i pošto je Vlada Zorana Milanovića prihvatila svoj prvi proračun: na prihodovnoj strani računa se s dvije milijarde kuna od prodaje državne imovine. Toliki privatizacijski prihod proračunu mogu donijeti jedino prodaje državnih udjela u HPB-u i Croatia osiguranju.
“Razgovori s EBRD-om su u tijeku”, kažu u Ministarstvu financija, ali još ne žele precizirati kakav će biti model privatizacije HPB-a. No, budući da su prije toga obavljene i konzultacije s mirovinskim fondovima koji su također zainteresirani za ulazak u vlasništvo HPB-a, po svemu sudeći privatizacija HPB-a bit će kombinacija dokapitalizacije i prodaje dionica.
Dokapitalizaciju bi obavio EBRD, dok bi država svoj vlasnički udio prodala mirovinskim fondovima. No, država se pri tome ne bi posve povukla iz HPB-a. Prema informacijama iz Ministarstva financija, Vlada bi zadržala indirektnu kontrolu nad HPB-om kroz vlasnički udio Hrvatske pošte.
Pošta je vlasnik 27,49 posto dionica HPB-a i ako država proda sve ostale svoje udjele, još uvijek će imati kontrolni paket. Država danas posjeduje gotovo sve dionice HPB-a: 99,12 posto. Preko AUDI-a kontrolira 51,45 posto, preko HZMO-a 20,18 posto, a preko Hrvatske pošte spomenutih 27,49 posto.
Tri su glavna problema koje Milanovićeva vlada mora riješiti kroz privatizaciju HPB-a.
Prvo, mora osigurati novac za proračun kako bi se morala što manje zaduživati uzimajući nove kredite.
Drugo, banci mora osigurati dodatni kapital za razvoj, budući da HPB danas nije dovoljno kapitalizirana.
I treće, mora uvjeriti domaću javnost da privatizacija HPB-a ne znači automatski i prodaju jedine preostale hrvatske banke strancima.
Model privatizacije o kojemu se razmišlja u Ministarstvu financija kompromis je koji bi mogao zadovoljiti sva ta očekivanja.
Država će dobiti novac od mirovinskih fondova i tako popuniti dio proračunskog manjka što će smanjiti i potrebu vlade za zaduživanjem.
Ministar Linić ne krije da mu je glavni cilj smanjiti deficit i zaustaviti rast duga makar morao prodati dio državne imovine.
Da sada odluči staviti HPB na tržište, procjenjuje se da bi država zaradila najviše 800 milijuna kuna. Analize tržišta pokazuju da se dionice banaka u našoj regiji danas mogu prodati po cijeni koja manje-više odgovara i njihovoj knjigovodstvenoj vrijednosti. Dobije li 800 milijuna kuna od prodaje HPB-a mirovincima, država će ostatak planiranih privatizacijskih prihoda morati namiriti prodajom Croatia osiguranja.
A to će biti ipak lakši posao. Analitičari predviđaju da bi za 55 posto dionica Croatia osiguranja država bez problema mogla dobiti oko 1,2 milijarde kuna.
Planiranim modelom privatizacije, nadalje, HPB će od EBRD-a dobiti potrebni kapital, čime će povećati ne samo adekvatnost kapitala nego i svoju konkurentnost. Adekvatnost kapitala HPB-a je 14,2 posto (jedva iznad zakonom propisanog praga), dok je prosjek hrvatskih banaka 19,4 posto. Dakle, HPB-u treba novac da bi bila stabilna banka.
EBRD bi mogao ući u vlasništvo HPB-a sa 20 do 30 posto udjela. S EBRD-om kao suvlasnikom, HPB bi dobio lakši pristup dugoročnim izvorima kapitala, a to znači da bi imao i više raspoloživog novca za financiranje građana i poduzeća.
Država tj. proračun neće imati direktne koristi od dokapitalizacije jer bi u tom slučaju sav kapital EBRD-a završio u HPB-u. Ali imat će indirektne koristi jer Vlada neće morati iz proračuna trošiti novac za jačanje HPB-a. A to bi svakako morala učiniti ako želi osigurati stabilno poslovanje HPB-a.
Naravno da ulazak EBRD-a nosi i zamke koje u startu treba izbjeći. Recimo, što ako se EBRD nakon nekog vremena odluči povući iz HPB-a? Takve dileme trebalo bi urediti međudioničarskim ugovorom i to tako da se obveže EBRD da, u slučaju prodaje, svoj udio najprije mora ponuditi domaćim kupcima.
Konačno, uz ovakav model privatizacije HPB bi i dalje ostala banka u hrvatskom vlasništvu jer bi njeni većinski dioničari bili hrvatski mirovinski fondovi i državna pošta. Ne bi bila državna, ali bi bila hrvatska, što bi moglo zvučati prihvatljivo i protivnicima privatizacije HPB-a.
Svako prihvatljivije nego da HPB kupi neka od talijanskih, austrijskih ili njemačkih bankarskih grupacija koje sada gospodare hrvatskim bankarskim sustavom.
Činjenica što HPB sada posluje s profitom mogao bi biti dodatni argument protiv privatizacije. Pod uvjetom da bude kapitalno ojačana, HPB doista ima šanse postati uspješna banka. Već je lani ostvarila 87,7 milijuna kuna dobiti iako je samo koju godinu ranije bilježila stotine milijuna kuna gubitaka zbog loše poslovne politike bivše uprave na čelu s Josipom Protegom.
Bude li HPB u većinskom vlasništvu mirovinskih fondova, to samo znači da bi dugoročnu korist od dobrog poslovanja banke imali i hrvatski građani, članovi fondova.
Tko će koordinirati proces privatizacije HPB-a – uprava banke, Nadzorni odbor ili posebno vladino povjerenstvo – još nije poznato.
Uprava koju vodi Čedo Maletić sklona je konceptu ulaska hrvatskog kapitala u HPB, što znači da će Vlada imati njenu podršku u procesu privatizacije.
Novi nadzorni odbor još nije imenovan, ali ne treba sumnjati da će ministar Linić u njemu imati svoje ljude od povjerenja.