Pa što ako je prosječna neto plaća hrvatskog radnika od 2013. godine do danas pala za 0,09 posto?
Taj će gubitak pošteno nadoknaditi direktori državnih kompanija.
Vlada je na sjednici 24. lipnja ove godine jedva primjetno omogućila da si predsjednici i članovi Uprava uspješnih državnih kompanija povećaju plaće u iznosima od 10 do 30 posto, a ta bi se odluka trebala odnositi na državna poduzeća u kojima nema repova i koji se ne financiraju iz državnog proračuna.
Riječ je o Odluci o izmjenama i dopunama Odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava koja je bila najavljena još za ožujak ove godine, ali se s njome ipak još čekalo do kraja lipnja.
Pada BDP? pa što. Valjda da se gospodarstvo malo oporavi, a industrijska proizvodnja poraste.
Odluka o povećanju plaća došla je samo dva tjedna nakon što je Državni zavod za statistiku potvrdio da je hrvatski BDP u prvom kvartalu pao za 0,4 posto u odnosu na lani, što je deseti uzastopni pad tromjesečnog BDP-a na godišnjoj razini.
Poklopila se ta odluka i s poražavajućim podacima o stranim investicijama u Hrvatsku.
One su prema podacima HNB-a pale za čak 60 posto: lani su iznosile 436 milijuna i 900 tisuća eura, što je najniža razina od 2010. godine.
Znači, ostvarile su se “najpovoljnije okolnosti” da si direktori državnih kompanija još malo povećaju mjesečna primanja.
Uvjeti za povećanje. Prema odluci, predsjednici i članovi uprava trgovačkih društava dosad su si mogli isplaćivati plaće u maksimalnom iznosu 3,2 prosječne mjesečne plaće po zaposlenome u pravnim osobama u Hrvatskoj za mjesec travanj u tekućoj godini.
To iznosi 17.590 kuna neto, na što onda još idu dodaci za staž i sva ostala prava koja im pripadaju.
Za većinu predsjednika trgovačkih društava to je značilo prosječnu mjesečnu neto plaću u iznosu oko 19 tisuća kuna, ovisno o godinama starosti i stažu.
Predsjednik Uprave Croatia Airlinesa tako mjesečno prima 19.018 kuna neto, predsjednik Uprave Narodnih novina dobiva 20.055 kuna neto, nedavno smjenjeni predsjednik Uprave HPB-a Čedo Maletić prema podacima iz imovinske kartice svaki mjesec zarađivao je 16.787 kuna.
Prema odluci, plaće si ipak neće moći povećati baš svi predsjednici i članovi Uprava državnih kompanija.
Ta se odluka odnosi na poduzeća koja ne obavljaju javnu ovlast, ne ostvaruju ukupan prihod iz državnog proračuna, nisu korisnici državne potpore te su podmirili sva dugovanja prema Ministarstvu financija.
Potom je važno da su trgovačka društva iskazala dobit veću u odnosu na raniju godinu, a predsjednik Uprave ne ostvaruje druga prava na nematerijalna primanja osim korištenja telefona, službenog vozila ili stana.
Bolje nego tvornica Načelno, odluka će se odnositi na državna poduzeća od razvojnog značaja u kojima država ima većinski udio pa se ona ne bi trebala primjenjivati na kompanije od strateškog značaja kao što su to HEP, Plinacro ili Janaf.
Načelno, odlukom bi na godišnjoj razini mogli iz uništenog hrvatskog gospodarstva izvući sasvim solidan novac.
Povećaju li si plaće svi predsjednici i članovi uprava 25 kompanija koje spadaju u skupinu društava od razvojnog značaja, godišnje bi ta odluka mogla stajati mjesečno 5277 kuna po predsjedniku i članu uprave.
Znamo li da svako od ovih poduzeća ima jednog predsjednika i u prosjeku po tri člana uprave, godišnje će se za povećanje njihovih plaća isplatiti oko 3,2 milijuna kuna.
Za tu istu svotu novca, primjera radi, Ministarstvo gospodarstva moglo bi isplatiti poticaje za 160 novih radnih mjesta (izračunato na temelju poticaja za radna mjesta u županijama s nezaposlenošću do 10 posto, a koja iznose maksimalno do 3 tisuće eura po radnom mjestu), a to je dovoljno za cijelu jednu tvornicu.
No, čemu riskirati s privatnicima kad je novac lakše preliti u dobru staru državnu službu?