Globusovi reporteri pratili su ekipu forenzičara pod vodstvom dr. Dragana Primorca koja je u selo Rudanovac došla istražiti zagonetni slučaj ubojstva Stanke Hinić i pokušaja ubojstva Dražane Grđan

Bila su četiri sata ujutro kad je prof. dr. Damir Marjanović, voditelj Laboratorija za forenzičnu genetiku u sarajevskom Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, prošlog petka upalio automobil ispred svog doma u Sarajevu i zaputio se u Zagreb kako bi se svom kolegi forenzičaru prof. dr. Draganu Primorcu pridružio u jedinstvenoj ekspediciji razotkrivanja detalja oko dvaju kaznenih djela u selu Rudanovac pokraj Plitvičkih jezera i njihovoj eventualnoj povezanosti. Iz Rijeke je stigao i tamošnji predstojnik Zavoda za sudsku medicinu, forenzični patolog prof. dr. Alan Bosnar, koji je kao i Primorac počasni član Američke akademije za forenzične znanosti. Sva su trojica predavači na Sveučilišnom studijskom centru za forenzične znanosti pri Sveučilištu u Splitu.

Izlazak na teren Već oko devet sati trojac foren­zičara moćnim je terencem krenuo prema Lici gdje ih je čekao Zdravko Grđan, čiju je suprugu 16. siječnja ispred njihove kuće, kako je posvjedočila, napao misteriozni manijak.

Nakon neuspjelog pokušaja da postane predsjednik Hrvatske, jedan od najcitiranijih hrvatskih znanstvenika iz područja forenzične DNK analize, bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta posvetio se svojim primarnim zanimanjima – medicini i forenzici u kojima kao zamjenik voditelja splitskog forenzičnog studija posla ima preko glave. Uz to predaje i na Sveučilištu PENN State u Americi gdje je 90-ih stekao ugled kao jedan je od utemeljitelja primjene DNK analize u istraživanju žrtava rata u svijetu.

”Navikao sam kretati na teren ranom zorom”, govori genetičar Marjanović čija je specijalnost DNK analiza kojom je identificirao brojne ratne žrtve u BiH. Prije odlaska na mjesto zločina Primorac, Marjanović i Bosnar pregledavaju fotografije izbodene žene.

”Ne vide se tipične ozljede koje nastaju na rukama kad se osoba brani od napadača, pogotovo kad napadač ima nož, što je vrlo neuobičajeno kao i vrlo plitke rane koje su, prema procjeni na temelju fotografija, između 2 i 4 milimetra”, primjećuje Primorac.

”Točno, fotografija odudara od klasičnih nalaza kod uobičajenih ubodnih rana nožem ili nekim drugim oštrim predmetom. Otimanje bi bilo fizološka reakcija na podražaj, a i dvije su minute kratko vrijeme da napadač žrtvi zada toliko uboda”, dodaje Bosnar.

”Na mjestu događaja važno je izdvojiti tragove koji mogu biti biološki (ljudski, životinjski ili biljni) kemijski ili fizički. Zamka su nevidljivi tragovi, primjerice tragovi krvi koji se mogu otkriti tek uz pomoć posebnih kemikalija. Uvijek je nužno kod očevida ispravno osigurati mjesto događaja te ga vrlo pažljivo fotodokumentirati, jer kod ovakvih istraga obično imamo samo jednu šansu za pravilno izuzimanje uzoraka”, kaže Primorac. Počinitelj sa sobom nesvjesno odnosi tragove žrtve, zemlje, sjemenja biljaka, dlake domaće životinje u čijem je okružju živjela žrtva... Vrlo često ostavlja i tragove na žrtvi (otisci, vlakna, ugrizi) ili oko žrtve (tragovi obuće, opušci, slina, sperma, krv...). Tajna mikrotragova leži u činjenici da ih počinitelj ne vidi pa ih ne može prikriti. Puno se počinitelja kaznenih djela otkrilo i na osnovi DNK analize materijala pronađenog pod noktima žrtve koja se branila.

”Tko bi se svjesno približio kući koju čuvaju dva psa, odnosno zašto psi, kako ističu naši sugovornici, nisu reagirali lavežom ako se netko nepoznat motao oko kuće? Očito se radilo o nekome tko dobro poznaje selo”, kaže Primorac.

Lavež za doček U Rudanovcu gdje živi 30-ak obitelji zimsku je idilu narušilo stravično ubojstvo mještanke Stanke Hinić, koju je u četvrtak 14. siječnja sin našao kako na kućnom pragu leži u lokvi krvi. Takva se brutalnost u mirnom seocu ne pamti, a strah u kosti mještanima je utjerao i napad na Dražanu Grđan dva dana poslije. Ona je policiji ispričala kako je malo prije ponoći išla zatvoriti mačka u garažu te ju je ispred kuće zaskočio maskirani muškarac, koji ju je 30-ak puta oštrim predmetom ubo u leđa te pobjegao. Selom 24 sata na dan kruži policijski land rover, a mještani se nadaju da će lički Jack Trbosjek što prije biti uhvaćen. Neovisno o istrazi koju provodi policija, Primorčev je tim sa Sveučilišnog studija za forenzičke znanosti za Globus na licu mjesta, koristeći se uobičajenim forenzičnim metodama, pokazao kako stručnjaci za razotkrivanje zločina rade svoj posao koji se, tvrde nam, ipak dosta razlikuje od akcija prikazanih u američkim tv-serijama kakve su CSI. Doduše, mnogo forenzičnog znanja i iskustva Primorac je stekao upravo u SAD-u gdje je učio od najvećeg svjetskog autoriteta u toj znanstvenoj disciplini Henryja Leeja.

Uz cestu kod Rudanovca Dragan Primorac se osmjehuje s jumbo-plakata koji je ostao od nedavnih predsjedničkih izbora. Zdravko Grđan tvrdi da politiku opće ne prati.

”Je li to onaj ministar koji je djeci davao besplatne knjige”, pitao nas je kad smo mu dan prije najavili Primorčev dolazak.

”Ako je to on, onda moram oprati kosu”, obećao je kazavši nam kako se već deset dana nije ni oprao ni presvukao jer nije nikamo izlazio, a ni inače ne mari mnogo za izgled. I doista je bivšeg ministra drugi dan dočekao oprane kose, ali u istoj odjeći. Čim smo kročili u dvorište, dva golema psa čuvara, zavezana lancima, pozdravila su nas lavežom koji nije utihnuo tijekom cijelog posjeta. Grđan je pozvao Primorca i Bosnara da uđu u kuću u kojoj živi s kćeri, pokćerkom i ocem Franjom. U kuhinji, koju grije trošna peć na drva, Grđan se prisjetio večeri u kojoj je njegova žena napadnuta.

”S djecom sam gledao film na televiziji. Dražana je otišla zatvoriti mačka u garažu. Nije je bilo oko dvije minute. Čuo sam kako su se zalupila metalna vrata garaže, potom su zalajali psi i onda se zaorio njezin vrisak. Dvaput je vrisnula i ja sam istrčao iz kuće i ugledao je na koljenima. Riki je počeo lajati kao lud, a onda i ovaj drugi Bandito. Dražana je rekla da je napadač bio visok 1.80, imao je crnu kapu i rukavice. Za sobom nije ostavio tragove jer je bio led na dvorištu”, objasnio je Grđan forenzičarima.

”Je li igdje bilo tragova njezine krvi?”, pitao ga je Primorac.

”Ne, nije bilo. U prvi čas sam pomislio da ju je mačak ogrebao”, govori Grđan pokazujući nam sivog mačka kojem još nisu dali ime. Otkriva kako su policajci dan nakon nesreće pretražili kuću i u hodniku naišli na tragove krvi, no to je krv koja, tvrdi, nije Dražanina, nego od istog tog mačka koji se nekoliko dana prije ozlijedio u okršaju s vjevericom.