Slušaj, Klemm, šanse nisu velike, ali mi se moramo pripremiti na opciju da će oni možda kući. Pripremi za svaki slučaj neki doček, skromno nešto, ako se dogodi da ih ipak puste... - drhtavo progovara.
Glas je to Željka Dilbera, Gotovinina kuma i prijatelja.
Zabrinut je i nesretan.
Noćima ne spava.
Tu i tamo nešto kao da ga presječe u prsima.
Često gleda u daljinu, ali nigdje vijesti koja bi ga barem malo razveselila.
Nebo se tek zamračilo 13. studenoga 2012. godine kad je Dilber, s već pripremljenom avionskom kartom u džepu, nazvao čelnika Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata.
Klemm kao Klemm, držao se bolje od Dilbera.
”Ništa se ti ne brini prijatelju. Moji će biti na stand-byu. Čim ovaj zucne da su slobodni, krećemo u akciju”, sigurno mu odgovara bivši specijalac.
Jutro poslije, 14. studenoga, Dilber je već na prvom avionu za Belgiju.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA