Talijanski istražitelji i policija usko surađuju s hrvatskim vlastima u istragama o mafijaškom pranju novca, no kako je riječ o vrlo osjetljivim postupcima, koji traju godinama i u kojima rezultati ovise o svakom, pa i najmanjem detalju, a policijski suradnici i doušnici izloženi su stalnoj opasnosti, o tijeku policijske suradnje ne govori se puno ni u Hrvatskoj ni u Italiji.
Globus je, istražujući navode iz upravo objavljene knjige “Mafia Export” vrlo cijenjenog i uglednog talijanskog publicista i borca protiv mafije, 49-godišnjeg Francesca Forgionea, dobio uvjeravanja i iz Zagreba i iz Rima da se suradnja neprestano odvija, ali da to nije tema o kojoj sad treba raspravljati javno, kako se ne bi otkrivale važne informacije koje bi dovele do dobrih rezultata kad je borba protiv organiziranog kriminala u pitanju. Budući da su i Hrvatska i Italija potpisnice Konvencije o suzbijanju pranja novca, na temelju tih međunarodnih dokumenata dogovoreno je kako se imovina konfiscirana mafiji na stranom teritoriju kompenzira u dogovoru između dviju država u smislu naknade nastale financijske štete.
Kako se mafija sve više orijentira prema traženju “legalnog” paravana, pa ulaže u turizam, ugostiteljstvo i kockarnice, praćenje traga prljavog novca sve je teže, ali nekoliko stotina uhićenih mafijaša, koliko ih je posljednjih godina, u suradnji sa stranim policijama, uhvatila talijanska država, daju nadu da će se mreža organiziranog kriminala ipak zajedničkom borbom razbijati korak po korak.
Hrvatska nije sporna u pogledu suradnje i dobre volje da pomogne u istragama, tvrde policijski izvori u Rimu, no nešto je teže s novim državama poput Crne Gore i Kosova, koje je mafija “nanjušila” kao relativno sigurne zone u kojima može poslovati. “Na teritoriju istočne Europe još postoje države u kojima nema pravila i u kojima organizacije poput talijanske Cose nostre ili ‘Ndranghete mogu neometano poslovati. Nakon pada Berlinskog zida i raspada bivše Jugoslavije mafija je našla nova područja, koja joj zemljopisno nisu daleko, a u kojima je razmjerno lako pokrenuti posao i tako pokušati legalizirati novac stečen preprodajom oružja, droge, prostitucije...” objašnjavaju nam policijski izvori.
Ali, nije problem samo u europskom Istoku nego je i Zapad suočen s mafijaškom hobotnicom s kojom se ne zna obračunati, svjedoči antimafijaški borac Forgione: “Kako možemo išta napraviti ako se u srcu Europe nalazi Švicarska, koja je pravi financijski raj. Tu se zaustavljaju instrumenti pravne države i teško je probiti barijeru što postoji, a koju su nametnuli bankarski i financijski lobiji. Mafija se lako prilagođava novim okolnostima. Naravno, ona ima svoj kriminalni element, ali to više nije ruralna organizacija koja se obračunava ubojstvima i bavi se krvnom osvetom. Mafija je danas tehnološki i društveno visokosofisticirana, ona se u novim vremenima snalazi jednako dobro kao i legalni biznisi i nastoji zadržati svoje pozicije moći, bez obzira na to koliko bosova uhitimo i strpamo u zatvore.
Zato je mafija postala urbana, mafija metropolitana, koja se snalazi u financijama jednako dobro kao i u razbojstvima. I zna kako da širi svoje poslove i koja su područja dobra za to. Osim toga, povezana je sa svim strukturama društva, pa i s politikom”, objašnjava Francesco Forgione. Jer, kako je inače moguće da su policijske istrage pokazale da je jedina poveznica kolumbijskih narkotrgovaca i talijanskih mafijaša vrlo ugledni amsterdamski odvjetnički ured u kojem se sat razgovora s odvjetnikom plaća tisuću eura.
Ili, kako je moguće da bivša australska ministrica za useljeništvo Amanda Vanstone (koja je bila protiv izručenja Dragana Vasiljkovića, zvanog Kapetan Dragan, Hrvatskoj), koja je omogućila produljenje boravišne dozvole visokopozicioniranom šefu ‘Ndranghete unatoč upozorenjima talijanske policije, nakon ministarskog mandata dobije mjesto ambasadorice baš u Rimu?
Sve je to, govori Forgione, danas moguće jer su sive zone u kojima se susreću politika i mafija sve teže dostupne pravosuđu, pa često, kad se vidi kamo istrage vode, one gube na tempu jer bi njihovi rezultati mogli biti opasni za sve.
Rijetki su pojedinci koji se odluče javno istupiti i govoriti jer - premda talijanska mafija, ako se zbroje članovi Camorre, ‘Ndranghete i Cose nostre, ne prelazi broj od nekoliko tisuća - od mafijaških poslova, posredno, živi, kako se procjenjuje, više od 15 milijuna ljudi na svim područjima zemaljske kugle. Pokajnici koji su, ili zbog savjesti, ili stiješnjeni policijskom istragom, priznali ono što su znali i govorili o poslovima unosnog poduzeća “mafia international” žive u strahu, promijenjenih identiteta i bez stvarne perspektive da će doživjeti starost. Mafija ne zaboravlja i ne oprašta izdaju.
To najbolje zna Francesco Campanella, 39-godišnjak sa Sicilije, koji već pet godina živi na tajnoj adresi. Ako daje intervjue, uvijek se snima s leđa, a glas mu je izobličen. Ako se pojavljuje u sudnici, oko njega se postavlja golemi paravan kako mu se lice ne bi vidjelo. Bivši lokalni sicilijanski političar, iz mjesta Villabate, dvadesetak kilometara istočno od Palerma, ima status svjedoka pokajnika i njegovo prebivalište jedno je od najstrože čuvanih tajni u Italiji. Promijenio je ime, a pretpostavlja se da je prošao i nekoliko drastičnih plastičnih operacija kako bi njegov fizički izgled bio doveden do neprepoznatljivosti.
U svom svjedočenju u istrazi još 2002. Campanella je govorio o poslovnim vezama koje je mafija uspostavila tijekom devedesetih i poslije, u dvijetisućitima. Pričao je kako je upravo on, tada mlad i ambiciozan političar s talijanskog juga, odveo talijanskog bossa Nina Mandalu u talijansko susjedstvo, na Balkan, gdje je mafija krenula, pod humanitarnim paravanom, u ozbiljan biznis.
“Došli smo s humanitarcima u Sarajevo, ljudi su nas doslovce zaustavljali s idejama, nudili su nam se za suradnju, bile su to teške godine i svakome je trebala pomoć. Mi smo samo slušali, i to je bilo dovoljno da poslovna suradnja krene. Balkan je bio novo, još neistraženo područje. Ondje smo pokrenuli poslove i sve je to išlo lako, bez problema. Obitelj Mandala bila je zainteresirana za područje bivše Jugoslavije, vidjeli su tu perspektivu i vrlo brzo su osnovali kompaniju koja je trebala imati središte u Sarajevu i širiti se dalje”, prenosi Campanelline riječi izgovorene istražiteljima u Palermu u svojoj knjizi “Mafia Export” Francesco Forgione, bivši šef parlamentarne antimafijaške komisije, novinar, komunistički zastupnik i profesor sociologije organiziranog kriminala na Sveučilištu u L’Aquili.
Od svoje 22. godine Forgione, rođen u Calabriji, a odrastao na Siciliji, pa je oduvijek živio sa ‘Ndranghetom i sicilijanskom Cosom nostrom, perjanica je antimafijaškog pokreta. Sada je objavio knjigu koja rekonstruira veze mafijaških obitelji na međunarodnoj razini, odnosno detektira zemlje i poslove izvan Italije u kojima se mafija proširila u želji da legalizira svoje poslove.
Gotovo nijedna europska zemlja nije zaobiđena. Posao koji vodi talijanska mafija vrlo je unosan i godišnje ove kriminalne organizacije zarade oko 140 milijardi eura. Ili, kako to Forgione u svojoj knjizi uspoređuje, to je kao godišnji prihodi Slovenije, Hrvatske i Estonije zajedno!
Upravo je pokajnik Campanella govorio pred policijom o tome da je obitelj Antonina Mandale preko kockarnica u Hrvatskoj prala novac, a da su Sicilijanci ulagali i u hotelijerski te ugostiteljski biznis. “Nevjerojatno je to da mafija, u želji da legalizira svoje poslove, radi sve, od ulaganja u talijanske restorane pa do hotela koji donose brz novac. Sve to talijanska policija zna, ali je vrlo često problem to što ne postoji dovoljno jaka volja da se istraže mafijaške međunarodne aktivnosti.
Zato sam i napisao ovu knjigu. Ne očekujem da će se nakon nje pokrenuti vlade svijeta i krenuti u konfisciranje sumnjive imovine koju posjeduje mafija, ali ovo makar znači da nitko ne može reći - nismo znali. Znali smo i ja sam to napisao”, govori Forgione, koji ne dijeli policijski entuzijazam kad je riječ o brzini kojom se rješavaju slučajevi, a mafijaši stavljaju iza rešetaka.
U slučaju Hrvatske zna se da su mafijaški pokajnici dali informacije o lokacijama i načinima na koje se manipuliralo imovinom i novcem. Sve je to rađeno izvan zone medijskog interesa, pa se za mnoge akcije koje su se događale i ne zna. Prošle godine, zahvaljujući akciji talijanskih karabinijera u Pescari, a u suradnji s hrvatskom policijom, uhićene su 42 osobe u operaciji kodnog naziva “Hot Wheels”, a preko koje je razbijena grupa organiziranog kriminala koja je također prala novac preko hrvatskih kockarnica, a bavila se i švercom automobila i droge. Akcija je počela još 2007., s tim što su uhićenja nastavljena i lani. O tome da je u pranje novca bio uključen i hrvatski kasino u našoj se zemlji nije znalo, premda su talijanski karabinijeri radili u suradnji s hrvatskom policijom.
U Hrvatskoj su se mafijaši mogli bez problema i skrivati, osobito 90-ih, pa je Gioacchino Pennino, jedan od bliskih suradnika najvećega mafijaškog šefa u Italiji Bernarda Provenzana, uhićen 1994. u Novigradu i potom izručen Italiji. Iako se nadao da će ostati neprimijećen tijekom ratnih godina u susjednoj zemlji, Pennino je ipak otkriven i njegove su informacije bile vrlo dragocjene talijanskom pravosuđu, a govorio je i o povezanosti bivšega premijera Giulija Andreottija s mafijom. Andreotti, doživotni talijanski senator, u talijanskim je medijima prozvan “Princom Tame” zbog svojih navodnih bliskih veza s talijanskim bosovima. Nikad nije osuđen, ali uglavnom zato što su sudski procesi počeli kad je već bio u visokoj životnoj dobi, a neki su predmeti otišli i u zastaru.
Forgione, koji je svoju karijeru posvetio borbi protiv mafije, kaže da mu je, premda to područje dobro poznaje, ipak trebalo punih šest mjeseci kako bi prikupio materijale i dokumente za svoju knjigu jer je htio rekonstruirati mutne međunarodne poslove i veze kojima se mafija služi. “Kad sam proniknuo u mrežu i put kojim mafija ide, nisam mogao ostati po strani. Osjećao sam obvezu da napišem ovu knjigu kako nakon nje ne bi bilo neodgovorenih pitanja. Sada zaista nitko ne može reći da ne zna što se događa. Objavio sam i karte koje jasno pokazuju koja obitelj drži koje područje. To je prvi atlas mafije”, dodaje Forgione.
Na Hrvatsku je bacila oko obitelj Mandala. Otac obitelji Antonino Mandala sa Sicilije je, predstavlja se kao poduzetnik i nakon sudskog procesa koji je vođen protiv njega, a kad je saslušan u vezi s davanjem mita i namještanjem poslova, nakon zatvorske kazne pušten je na slobodu i danas piše svoj blog na internetu. Njegov sin Nicola smatra se okorjelim mafijašem, kilerom, bliskim suradnikom najvećega talijanskog mafijaškog bossa Bernarda Provenzana, uhićenog prije nekoliko godina. Priča se da talijanski policajci nisu mogli sakriti oduševljenje kad je Provenzano napokon uhvaćen, pa je u to ime otvoreno puno boca frizzantea u policijskim službama diljem zemlje.
Mafijaši su osuđeni za skrivanje Provenzana, koji je 40 godina proveo u bijegu prije nego što je napokon uhićen u travnju prošle godine na osamljenoj farmi blizu Corleonea, u okolici Palerma. Mjestašce Corleone zavičaj je Cose nostre. Osim optužbe za skrivanje traženog zločinca, mnoge su presude izrečene i za upravljanje mafijaškim financijskim sredstvima stečenim nezakonitim putem. Među 57 osuđenih nalazi se i manja grupa koja je organizirala Provenzanov put u Francusku, gdje se, pod lažnim identitetom, liječio od raka. Upravo je tu glavni bio Nicola Mandala, koji je za planiranje Provenzanova puta u Francusku osuđen na 13 godina zatvora. Iako su pokajnici govorili o ulaganju obitelji Mandala u Hrvatsku, policijske istrage još nisu dovele do optužnice. Forgione vjeruje da bi se, rekonstrukcijom njihovih poslova ta situacija mogla promijeniti bude li volje s obje strane Jadrana.