Po informacijama kojima raspolažem, priča oko hrvatskoga “trećeg puta”, koja se lagano počela zahuktavati još prije otprilike godinu dana, i dalje se odvija ali pomalo sporovozno, bez naročitih pomaka.
Radimir Čačić vratio se iz zatvora, palo je i jedno zajedničko (i to javno) fotografiranje s njegovim potencijalnim saveznikom i kompanjonom Milanom Bandićem – ali sve što su se oni tom prigodom dogovorili jest, kako doznajem, jedno “veliko ništa”. A njih bi dvojica – tako se barem govori ili naslućuje – trebali biti kičma ili okosnica “trećega puta”.
Dogovor između Bandića i Čačića, zapravo, postoji, ali on je, pod jedan, minimalan, a pod dva – uvjetan. Dakle, nikako ne obvezujući. Sve se, manje-više, svodi na to da će i jedan i drugi uskoro osnovati svoju novu stranku, a što će biti poslije i hoće li te njihove, kao i neke druge, stranke ili grupacije ući i u neku vrstu (predizborne) koalicije – e to je već krajnje neizvjesno.
Ime stranke Bandić je već poduzeo prve konkretnije korake oko registracije svoje stranke, i ona će sasvim sigurno bito osnovana tijekom jeseni. Ono što je neizvjesno – to je kako će se ta stranka zvati.
Bandiću njegovi suradnici sugeriraju svašta, puno je prijedloga u igri, ali on se još nije odlučio za onu najbolju varijantu (odnosno za varijantu koja bi se njemu činila najboljom). Jedni tvrde da u nazivu njegove stranke svakako mora biti i njegovo prezime (pa da se to, npr., zove “Bandićeva lista”), drugi forsiraju riječ “zajedno”, treći apstraktne imenice poput “razvoj” ili “sposobnost” – ali definitivno rješenje još nije postignuto.
Čačić je nešto brži i konkretniji, skovao je ime svoje nove stranke (Reformisti), ima već i stranačke prostorije (u Pavla Hatza) – pa će jesen, čini se, dočekati u puno snažnijem naletu u odnosu na Bandića.
E sad, u čemu je glavni problem? Odgovor je jednostavan: problem je u sukobu taština. Čačić i Bandić još se nisu dogovorili tko će u tom njihovom zajedničkom projektu – tj. u možebitnom savezu ili čak koaliciji njihovih novoosnovanih stranaka – biti glavni. Drugim riječima, otvoreno je pitanje liderstva.
Bandić očekuje da on bude na čelu te (zasad samo pretpostavljene) koalicije, ali bi lider isto tako htio biti i Čačić. I tako dugo dok se to pitanje ne riješi, ideja o “trećem putu” bit će, čini se, samo mrtvo slovo na papiru. Ili tek možda malo više od toga.
– Bandić i Čačić ne mogu jedan drugoga vidjeti – rekao mi je ovih dana jedan njihov zajednički poznanik – ali jedan drugoga cijene i znaju da u ovome trenutku jednostavno moraju ići zajedno. Njih puka politička pragma tjera na suradnju i obojica u tome vide svoj zajednički interes. Ali kako još nisu riješili pitanje lidera, tj. tko će od njih dvojice biti vođa – sve je to i dalje jedna sasvim otvorena priča.
Jedan od mojih informatora upozorio me da je u ovome trenutku vrlo mala vjerojatnost da će njih dvojica uoči predstojećih parlamentarnih izbora (potkraj 2015.) osnovati predizbornu koaliciju. “Šanse za takvo što su svega 25 posto”, kazao mi je, “dok je vjerojatnost da koalicije neće biti – 75 posto.” To, drugim riječima, znači da će svatko sa svojom strankom sam izaći na izbore, a da će onda o njihovom uspjehu (ili neuspjehu) na izborima direktno ovisiti što će biti dalje.
Drugi moj sugovornik vjeruje da je (predizborna) koalicija još moguća, no i on je itekako svjestan činjenice da je sukob ega – između Bandića i Čačića – vrlo ozbiljna prepreka za bilo kakve čvršće i trajnije dogovore.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA