Zlatko, imam provjerenog direktora za Hrvatske željeznice. Idi s njim na razgovor - govori ministar financija Slavko Linić kolegi iz Vlade i ministru prometa Zlatku Komadini.
Bio je siječanj. Bivši riječki župan, koji se tada još raspitivao kako doći do Glavnoga kolodvora, nije se dvoumio. Ubrzo se javio Linićevu čovjeku Marijanu Drempetiću, predsjedniku Uprave HŽ-a u Račanovu mandatu.
Ovaj je čekao zapet ko puška.
Osam godina Drempetić je s bivšim kolegama iz HŽ-a sjedio po zagrebačkim restoranima Dva goluba i NK Trnje i uz najbolje meso s roštilja pažljivo crtao kadrovsku križaljku i pripremao teren za povratak. Govorili bi kako slave rođendan ili obilježavaju obljetnice kad su imenovani, odnosno razriješeni u HŽ-u. Bio je tu bivši Drempetićev zamjenik u Upravi Rene Valčić, zatim bivši član Uprave Dražen Ratković, pa bivši šef Uprave Putničkog prijevoza Damir Grgić, bivši šef Uprave Vuče Damir Tot, bivši direktor Željezničkog prijevoza Marko Car i bivši direktor razvoja Hristo Sikavičev.
Svi oni posljednih osam godina u HŽ-u su obnašali izmišljene funkcije savjetnika, rukovoditelja ili suradnika.
Uredno su primali plaću od 12 do 13 tisuća kuna i čekali svoju priliku.
A onda im je Kukuriku-koalicija odlučila pružiti tu priliku.
Globus je posljednjih deset dana iscrpno istraživao načine i jednadžbe po kojima je Vlada Zorana Milanovića pronalazila menadžere za javna poduzeća.
Razgovarali smo s dvadesetak ljudi iz Kukuriku-koalicije i s desetak biznismena.
Zatim smo detaljno provjerili profesionalne i političke biografije ukupno 80 novoimenovanih članova uprava i nadzornih odbora u deset javnih poduzeća.
Cilj nam je bio otkriti koliko, zapravo, ima istine u najavama prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića da će u državne tvrtke dovesti vrhunski menadžment.
Šef HNS-a ambiciozno je nakon izbora najavio kako će usprkos krizi, nelikvidnosti, gubicima i desecima tisuća viška zaposlenih u državnim tvrtkama za top-menadžere osigurati nekoliko puta veće plaće. Štoviše, obećao je i dodatne povlastice poput bonusa za uspješan poslovni rezultat.
Sve samo s ciljem da u državne kompanije prvi put u povijesti ove zemlje na transparentan način dovede ljude koji će promijeniti njihovu krvnu sliku.
Nažalost, prema našim istraživanjima, to je bila velika, ako ne i najveća, utopija Vlade Zorana Milanovića.
Od 80 menadžera tek njih deset može se nazvati profesionalcima.
Većinom je riječ o ljudima koji su osam godina listali novine na savjetničkim pozicijama i čekali promjenu vlasti. Dio hrabrih koji se usudio upustiti u vođenje neke lokalne tvrtke ili, na veliko zgražanje kolega, otići u privatnike potpuno je upropastio te kompanije.
Oni sposobniji su ih “samo” ostavili u milijunskim gubicima.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA