S novim izbornikom hrvatske nogometne reprezentacije Igorom Štimcem i ovaj sam se put, kao i u listopadu 2010., sastao poslije ponoći, ali, za razliku od prethodnog našeg razgovora, ne u “Westinu” nego u “Esplanadi”. Te noći od četvrtka 5. srpnja na petak 6. srpnja razgovarali smo više od dva sata, otprilike od pola 1 pa sve do 3 ujutro. Četvrtak 5. srpnja bio je vrlo važan dan u Štimčevu životu, dan u kojem ga je novoizabrani Izvršni odbor Hrvatskog nogometnog saveza izabrao za nasljednika Slavena Bilića na kormilu hrvatske nogometne izabrane vrste. Štimac je tu odluku dočekao u Splitu i u Zagreb je krenuo tek oko 4 ili pola 5, kad je sve već bilo gotovo.
Kako ocjenjujete Bilićevih šest godina na dužnosti izbornika? Bilić se ovih dana malo posipao pepelom. Svoju prvobitnu, prilično arogantnu, izjavu da bi sebe kao izbornika i svoja izbornička postignuća ocijenio peticom sad je ispravio i rekao: Ne, ocijenio bih sebe ocjenom dobar. Jer, dojam je o igri reprezentacije možda odličan, ali dojam se ne računa. Računaju se samo rezultati.
- Ja bih mu dao ocjene za tri izdvojena dijela njegovog rada, a onda iz toga možemo izvući nekakav prosjek ocjene. Za prve dvije godine - riječ je o ciklusu 2006.-2008. - dao bih mu minus 5. Ovaj minus pored petice je samo zbog onako tragičnog ispadanja protiv Turske u četvrtfinalu Eura 2008., a jedan od uzroka tog ispadanja je nekontrolirano slavlje u trenutku kad je trebalo ostati maksimalno koncentriran.
Za drugi ciklus dao bih Slavenu ocjenu jedan. Dva su razloga za to. Prvi je što se nismo kvalificirali na Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi, a drugi su ona dva debakla protiv engleske reprezentacije u kvalifikacijama, 1:4 u Zagrebu i 1:5 u Londonu.
Za treći bih mu ciklus dao ocjenu minus 3. Ocjena je, dakle, prolazna jer smo sudjelovali na ovogodišnjem Euru, ali je relativno niska iz dva razloga. Prvi je što se nismo direktno plasirali na Europsko prvenstvo, usprkos tome što smo igrali u najlakšoj grupi u povijesti kvalifikacija hrvatske nogometne reprezentacije, a drugi što nismo prošli skupinu na Euru.
Nisam, dakle, daleko od Slavenove konačne ocjene, kad zbrojite sve te tri ocjene: minus 5, 1 i minus 3.
U čemu vidite propuste Bilićeve strategije na Euru i općenito u dva njegova zadnja mandata?
- Mi smo opet na istom. Pokazali smo da imamo potencijal, kako smo u stanju igrati protiv najboljih, ali i kako nismo u stanju proći. Meni je, znate, dosadilo slušati o potencijalu, o zrelosti i vraćati se kući bez rezultata. Lijepo je ostaviti dobar dojam, lijepo je ne obrukati se, ali sam Slaven je pred odlazak na ovo Europsko prvenstvo izjavio - što nikada ranije od njega nismo čuli - da mi na to natjecanje idemo pobijediti.
I stanje duha našeg navijačkog puka je kroz protekle četiri godine pokazalo nezadovoljstvo takvim raspletom događaja. Dogodilo se hlađenje, dogodilo se nešto čemu se ja osobno nikako nisam nadao: kao da je nestajao kult reprezentacije, kao da smo se izgubili u nekakvoj crnoj rupi iz koje nismo pronalazili izlaz, kao da smo se začepili u vlastitoj nogometnoj ideji, kao da smo postali pročitana knjiga koju savršeno dobro pročita svaki protivnik, bez obzira na to kako se zove, odakle dolazi i kako je rangiran na svjetskoj, tj. Fifinoj tablici.
Ja Slavenu mogu čestitati na velikoj stvari koju je jako teško provesti, a on ju je dobro proveo. To je smjena generacija. Sigurno mu je pritom pomoglo i to što je bio izbornik mlade reprezentacije u kojoj je stekao uvid u kvalitete jednoga Ćorluke, Eduarda i Modrića, koje je odmah po dolasku na mjesto izbornika instalirao u prvih 11. I oni su ti koji su najzaslužniji, koji su unijeli svježu krv u onu reprezentaciju i dali joj novi pečat, dali joj novi smisao za igru i najviše pridonijeli tome da naši navijači budu oduševljeni s onim što je reprezentacija pokazivala prve dvije godine.
Ali to je onda kasnije kopnilo. Dogodilo se da su svi ti igrači, koji su u to vrijeme igrali u Hrvatskoj ligi, otišli van i potpisali velike, bogate ugovore, nakon čega je nestajao taj žar, nije se više vidjela ta ideja u igri, nije se vidjela ta protočnost, nije se vidjela ta jednostavnost. Zašto, kako je do toga došlo - to Slaven najbolje zna.
...
INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
