Proživljavala sam to osobno, ali sada sam se već navikla. Gledajte, prošla sam svašta. Bila sam u partiji, zvali su me komunjarom, brojali mi imovinu. No, ne bojim se donositi odluke i valjda sam zato danas tu gdje jesam – kaže mi pa otpije gutljaj vode.
Sjedim u uredu Vesne Nađ.
S njezina prozora, nekoliko katova niže, na platou ispred bivše zgrade propale Industrogradnje, koja je u stečajnom postupku pripala državi, pogled puca prema bijelom šatoru koji od 20. listopada nastanjuju branitelji i ratni vojni invalidi.
Na transparente su nalijepili tri fotokopirane glave: onu ministra branitelja Predraga Matića, njegova pomoćnika Bojana Glavaševića te ozbiljno lice 59-godišnje pravnice iz Siska.
To je glava Vesne Nađ, zamjenice ministra Matića i potpredsjednice zagrebačke organizacije SDP-a. Bez njene smjene, tvrde, branitelji odande neće otići, iako je malo kome jasno tko je uopće Matićeva najbliža suradnica, a kamoli kakav je to težak zločin prema braniteljima počinila.
Mnoštvo je zamjerki i optužaba: da nije htjela s braniteljima surađivati na izmjenama spornoga zakona, da je direktno odgovorna što su im se navodno smanjila prava, da je navodno uzimala mito u zamjenu za potvrde o stupnjevima invaliditeta, da je u ministarstvu napredovala isključivo i jedino – jer je SDP-ovka...
Ipak, čini se da Vesna Nađ ni u vlastitoj stranci nema bezrezervnu podršku.
Izborni debakl. Dapače, zlobnici bi čak rekli da je nema ni u svojoj mjesnoj organizaciji, u kojoj je doživjela izborni debakl kad se na lokalnim izborima prošle godine neuspješno kandidirala za predsjednicu SDP-a Novi Zagreb - Zapad.
Tada je već dugo bila zamjenica ministra Matića i potpredsjednica zagrebačkog SDP-a, ali na njenom vlastitom terenu, gdje se prije točno 14 godina došla učlaniti sa svojim drugim suprugom Mladenom Petronijevićem, pobijedio ju je jedan nepoznati 26-godišnjak.
Riječ je o Tomislavu Kolediću, studentu teologije koji se u SDP učlanio 2005. godine, a Vesnu Nađ upoznao je dok je ona još u garaži u Sigetu prodavala računala i softvere.
Vesna Nađ na tim prošlogodišnjim izborima osvojila je ukupno oko pet posto glasova (to znači da je njen program podržalo 15-ak lokalnih SDP-ovaca) dok je Koledić pobijedio u prvom krugu, osvojivši podršku 56 posto novozagrebačkih članova stranke.
Dakle, zamjenica ministra branitelja, potpredsjednica zagrebačke organizacije stranke, dobra znanica Davora Bernardića i Gordana Marasa – a opet je u lokalnoj organizaciji uz sebe uspjela okupiti samo petnaestero SDP-ovaca?
“Nije to ništa čudno, ja sam se tada kandidirala isključivo zato da bi na izborima bilo više kandidata. Taj rezultat me ne iznenađuje”, objašnjava mi Vesna Nađ dok razgovaramo u njenom uredu na Savskoj cesti.
Nasmijana je i opuštena, otvoreno odgovara na pitanja, zapravo djeluje ponosno na to kako je napredovala u političkoj i profesionalnoj karijeri.
Mnogi od onih koji i dalje zazivaju smjenu Vesne Nađ u pitanje dovode njenu imovinsku karticu. U nju je zamjenica ministra unijela dva stana i apartman u Zagrebu (sve skupa 215 četvornih metara nekretnina), onda još jednu vikendicu u Vurotu, kuću u Pirovcu, garažu i voćnjak.
Nekretnine su to koje je Vesna Nađ sa svojim suprugom procijenila na 3,1 milijun kuna. Tu je i Hyundai iz 2013. godine vrijedan 103 tisuće kuna, nešto malo štednje, otplate stanova i kreditnih obveza.
Plaća zamjenice ministra. Pristojna imovina za jednu državnu službenicu koja je na plaći zamjenice ministra od 16.496 kuna tek od početka 2012. godine. Prije toga je bila državna službenica, načelnica Odjela za upravni postupak Ministarstva branitelja.
Vesna Nađ rođena je u Sisku 1955. godine, kao kći oca šumarskog tehničara i majke domaćice.
Po završetku osnovne i srednje škole odlučuje se upisati Pravni fakultet. Kako ga završava među prvima u svojoj generaciji, u lipnju 1978. godine, posljednje ljeto prije nego što će se zaposliti u sisačkoj javnoj službi, Vesna Nađ – tada još Horvatić – nekoliko će mjeseci s ocem u šumi raditi šumarske poslove.
Ukratko, džeparac za more zaradit će mjereći širinu stabala, a potom se u rujnu iste godine zaposliti u općini, gdje će započeti njena karijera u državnoj i javnoj službi.
Po dolasku u Zagreb Vesna Nađ nanovo će lutati gradskim uredima zagrebačkih općina: prvo će od 1984. do 1990. godine raditi u društvenim djelatnostima općine Maksimir, a potom će je “po kazni” sve do 1993. godine držati u gradskom uredu za branitelje općine Trnje.
“Može se reći da sam bila zadnji partijski sekretar, grobar koji je u Partiji zagasio svjetlo. Ne znam više ni sama zašto sam se učlanila, takva su bila vremena”, govori mi Nađ bez kompleksa.
U općini Maksimir radila je kao pravnica na radnom mjestu savjetnice, ali je po premještaju u trnjanski općinski Ured za branitelje brzo degradirana na najniže radno mjesto – upravnu referenticu s najmanjim koeficijentom i iznosom plaće.
U tom uredu ostaje negdje do sredine 1993. godine, a potom odlazi iz sigurne gradske službe kako bi suprugu, bivšemu namješteniku Brodarskog instituta u Zagrebu, pomogla u vođenju privatne kompanije Vista koja se bavila prodajom računala i softvera.
“Bila je to dobra tvrtka, redovito smo isplaćivali plaće i božićnice, nismo imali nikakvih prijava niti neregularnosti u poslovanju. Bilo je to nešto sasvim drugo od posla u javnoj službi. Pa ja sam u toj privatnoj firmi naučila sklapati računala, što mi je dotad bila nepoznanica”, prisjetila se Vesna Nađ koja se u Visti zadržala do 1998. godine.
Godinu prije od srčanih komplikacija preminuo je njen prvi suprug i vlasnik Viste Matko Nađ, a Vesna Nađ zaključila kako je tvrtku bolje zatvoriti jer će je teško dobro voditi bez suprugove pomoći.
Ta je tvrtka formalno-pravno ipak ugašena godinama kasnije, tek 2012. godine, a još 2003., kad je Vesna Nađ prestala biti njenom direktoricom, godišnji prihodi iznosili su nešto malo iznad pola milijuna kuna, a tvrtka imala šestero zaposlenih.
U ministarstvu branitelja. Ipak, zov državne službe za pravnicu iz Siska bio je privlačniji od neizvjesnosti poduzetničkih voda.
U Ministarstvo branitelja dolazi otprilike šest mjeseci nakon njegova osnivanja, znači 1998. godine, i to, tvrdi za Globus, na poziv i preporuku bivših kolega i prijatelja koji su s njom radili još u trnjanskom Uredu za branitelje.
Zanimljivo, njeno se napredovanje unutar Ministarstva, iz državne službenice u načelnicu Odjela za upravni postupak, događa iste godine kad se Vesna Nađ sa svojim drugim suprugom, Mladenom Petronijevićem, učlanjuje u SDP, i to u onoj istoj lokalnoj mjesnoj organizaciji u kojoj će se 13 godina poslije neuspješno kandidirati za predsjednicu.
Kad se Nađ 2000. godine učlanila u stranku, na čelu novozagrebačkog SDP-a tada je bio Josip “Joža” Imprić, čovjek kojeg uz Ivana Šikića danas nazivaju političkim mentorom zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i kojeg je s njegove pozicije, tvrde Globusovi sugovornici, uz nešto spletki i kumplanja pomogla rušiti – upravo Vesna Nađ.
Općenito, dobar dio članova SDP-a o političkom usponu Vesne Nađ ne govori baš najbolje.
“Ne mogu reći ništa dobro ni o njoj niti o njenom suprugu. Vesna je uvijek radila prvenstveno kako bi pomogla sebi, a ne stranci iako smo svi dobro znali da su supružnici Nađ – Petronijević dobro zbrinuti i da im ništa financijski ne nedostaje”, kaže Globusu jedan član SDP-a.
Iz tog vremena lokalni SDP-ovci dobro pamte kako je Nađ iznimnom upornošću lobirala da njen suprug Mladen Petronijević dobije posao domara u mjesnoj organizaciji SDP-a, za naknadu od kakvih 700 kuna mjesečno, čime su novozagrebački SDP-ovci bili prilično skandalizirani.
“To je bilo pomoćno radno mjesto koje smo obično davali nezaposlenima, osobama koje su primale socijalnu pomoć, kako bi zaradili neki novac, imali za kruh. Vesna Nađ ipak je inzistirala da posao domara dobije upravo njen suprug. Formalno-pravno, i on je tada bio nezaposlen, ali svi smo znali da familija dobro živi i da im se stariji sin školuje u SAD-u”, priča Globusu jedan bivši kolega Vesne Nađ.
Malo je poznato, međutim, da je Mladen Petronijević, drugi suprug Vesne Nađ, prvi SDP-ovac kojemu je bilo javno zabranjeno govoriti na stranačkim skupovima, i to zato što ga je tadašnje vodstvo novozagrebačke mjesne organizacije SDP-a, na čelu s Jadrankom Baturićem, optužilo da je klevetao stranačke kolege.
Socijaldemokratske vrijednosti. Petronijević i Nađ, doznajemo od sugovornika, upoznali su se još za života njena prvog supruga, i to tako što je Mladen Petronijević dobio posao u njihovoj privatnoj firmi.
Prije toga, ovaj je kemičar do 1995. godine radio u Chromosu, a nakon toga ostao bez posla. Novo radno mjesto pronašao je u prodavaonici računala u Sigetu.
Ljubav između njega i Vesne Nađ planula je nakon smrti njenoga prvog supruga, a upravo je Nađ nagovorila Petronijevića da se zajedno učlane u SDP jer su i jedno i drugo “njegovali socijaldemokratske vrijednosti”.
“A to su pravilna raspodjela dobara, svijet bez većih socijalnih razlika među ljudima, dobar odnos prema poduzetnicima... Oboje smo se prepoznali u toj stranci i odlučili posvetiti i političkom radu”, ispričala je Vesna Nađ za Globus.
Ta se pravilna raspodjela dobara, govore danas zlobnici, najbolje očituje u njenoj imovinskoj kartici koja je godinama predmet rasprave među lokalnim SDP-ovcima i političkim suparnicima.
Vesna Nađ za Globus kaže kako je svu svoju imovinu stekla isključivo nasljedstvom, daleko prije nego što je postala zamjenica ministra Matića, izuzev jednog Hyundai automobila koji je kupila iskoristivši štednju i prodavši jedan stariji automobil.
Stan od 114 kvadrata u zagrebačkoj Sortinoj ulici, priča Nađ, pripao je u nasljedstvo njoj i njezinim sinovima nakon smrti prvoga supruga, a staru kamenu kuću u centru Pirovca, neuređenu i s propalim krovom, zajedno sa sestrom naslijedila je od roditelja koji su nekretninu kupili 70-ih godina.
Za vlastiti novac, tvrdi, kupila je isključivo jedan voćnjak u mjestu Vurot gdje su prvi suprug i ona postavili montažnu kuću, točnije vikendicu sa spremištem veličine 55 četvornih metara.
Ostaje još tajna zagrebačkog apartmana i tri sobe koje Vesna Nađ iznajmljuje turistima i najmoprimcima i od kojih, piše u njenoj imovinskoj katici, godišnje zaradi 42 tisuće kuna.
Baš bi ta informacije, tvrdi mi Nađ, trebala ići u prilog tome da familija ne živi tako imućno kako to drugi zamišljaju.
“Taj sam apartman nadogradila zahvaljujući novcu koji sam dobila od svekra, a u sklopu stana imamo još tri sobe koje iznajmljujemo stanarima i za koje redovito plaćamo porez. U njima žive najmoprimci s kojima se svakodnevno srećem na hodniku i s kojima čak dijelim kupaonicu. Pa mislite li da bih iznajmljivala sobe kad bih bila tako imućna kako mi pripisuju?”, znakovito me pita Nađ, objašnjavajući mi da joj samo za stan u Sortinoj ulici mjesečni račun za grijanje iznosi 950 kuna.
Paralelno s biznisom najma apartmana i soba, Vesna Nađ napredovala je i u profesionalnoj karijeri.
Činjenica jest da su je u Ministarstvu branitelja jednako voljeli i HDZ-ovci i SDP-ovci.
Neki moji sugovornici kažu da je to zato što je Nađ u vrijeme HDZ-a dobro skrivala kojoj stranci pripada, a u vrijeme SDP-a nanovo vadila svoju člansku iskaznicu. Ona ipak inzistira da je njeno članstvo u stranci uvijek bilo javna stvar te kako dobar rejting u vrijeme HDZ-ovih vlada duguje isključivo profesionalnosti i dobrom obavljanju posla.
Između ostaloga, Vesna Nađ jedna je od službenica Ministarstva koja je radila na Zakonu o braniteljima iz sada već davne 2005. godine, a koji danas i sama naziva “zakonom želja”.
“Taj je zakon bio daleko iznad naših mogućnosti, a njegova je osnova bila braniteljima vratiti sva prava iz Zakona koji je bio donesen još 1996. godine. Osim toga, u taj zakon unesena su i brojna druga prava za koja su branitelji lobirali, a za koja se sada vidi da su nerealna”, tvrdi mi Vesna Nađ.
U tom periodu, kad je na čelu Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti bila bivša HDZ-ova Jadranka Kosor, Nađ je na period od dva mjeseca napredovala i do statusa v.d. pomoćnice ministrice, ali ju je nakon toga na tom mjestu zamijenio novi službenik, a ona se vratila natrag na mjesto načelnice Odjela.
S tom funkcijom pripao joj je i posao koordinacije liječničkih povjerenstava – njih četiri koja se bave donošenjem rješenja o statusu i reviziji invaliditeta hrvatskih branitelja – a njen je posao bio da nadgleda da ta povjerenstva rade ujednačeno, prema pravilima, u skladu sa zakonom.
Bio je to osjetljiv posao koji je uzbuđivao maštu mnogih. Kako je status invalida rada dobio i njen suprug Mladen Petronijević (u pitanju je bila bolest reumatoidnog artritisa), mnogi su aludirali da mu je Vesna Nađ i u tome pomogla, iako za to nikad nije bilo dokaza i premda je Vesna Nađ radila isključivo s braniteljima pa nije točno jasno kako bi pogodovala vlastitom suprugu.
Sinova karijera. U njenom 114 četvornih metara velikom stanu u zagrebačkom naselju Siget, još živi i Vesnin mlađi sin, a stariji se odavna preselio u Peking gdje radi u Googleu.
Nakon završene srednje škole dobio je stipendiju za studij programiranja na američkom sveučilištu Yale u New Havenu, a negdje na trećoj godini studija obratili su mu se iz Googlea s pitanjem bi li po završetku studija htio raditi za njih.
Nađ je pristao, prvo slobodno radno mjesto bilo je baš u Googleu Kina, spakirao je kofere i preselio se u Peking.
S Mladenom Petronijevićem Vesna Nađ nema djece.
Petronijević je danas u mirovini, mjesečno ima 2600 kuna primanja, a dane uglavnom krati na društvenim mrežama.
Neki mi tvrde – i u pisanju anonimnih pisama, posebno protiv političkih suparnika među kojima mu je davnih dana bio i Milan Bandić.
“Vesna Nađ i Mladen Petronijević dobro su namirisali 2007. godine da im se u odabiru novog šefa SDP-a više isplatilo tipovati na Zorana Milanovića nego na Milana Bandića. Njihov mjesni ogranak tada je dao podršku upravo Milanoviću, a Milanović im se potom odužio vrlo brzo, čim je stigao na vlast”, kaže Globusu jedan član SDP-a.
Pritom, naravno, aludira na unapređenje Vesne Nađ do mjesta zamjenice ministra Matića.
U studenom 2013. Vesna Nađ postaje i potpredsjednicom Gradske organizacije stranke, nakon što je na konvenciji podržavala kandidaturu ministra poduzetništva Gordana Marasa.
S njenim karijernim napredovanjem, pred Ministarstvo u Savskoj ulici autobusima su stigli i ljutiti branitelji, zazivajući njenu smjenu i optužujući Matićevu zamjenicu da je upravo ona carica lažnih liječničkih uvjerenja o invaliditetu hrvatskih branitelja.
Kao dokaz pokazuju samo njenu imovinsku karticu i upiru prstom u “američko-kineske veze” bivše prodavačice računala.