Upravo što je dovršena dugo očekivana industrijska strategija Hrvatske, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i sam je posegnuo za vanjskim konzultantima i naručio vlastitu studiju. Riječ je o istraživanju “Mogućnosti nadomještanja uvoznih proizvoda vlastitom proizvodnjom od strane zagrebačke industrije i partnera” za koju je Bandić izdvojio 110 tisuća kuna poreznih obveznika.
Riječ je o gradonačelnikovu pokušaju nadmudrivanja uvoznika: analiza bi, sudeći prema dokumentaciji dostupnoj na stranicama Narodnih novina, trebala pokazati koji su najveći uvoznici robe na području Zagreba, u kojim sektorima zagrebački poduzetnici imaju najveću stranu konkurenciju te koje bi im poticajne mjere mogle pomoći da se uspješno natječu sa znatno jeftinijim, stranim proizvođačima.
Isti ljudi. Čini se da će gradonačelniku Bandiću na zagrebačkoj industrijskoj revoluciji kao ispomoć poslužiti isti ljudi koje je Ministarstvo gospodarstva već ranije angažiralo za izradu nacionalne industrijske strategije. Posao je dobila zagrebačka tvrtka Mreža znanja kojoj je na čelu Domagoj Račić, ali u kojoj kao konzultant, sudeći prema imenima nabrojenim na internetskoj stranici Mreže znanja, sjedi i slavonski poduzetnik Tomislav Radoš.
Radoša je Ministarstvo gospodarstva prije angažiralo da honorarno, kao ministrov savjetnik, izradi navodno najvažniji državni dokument – Industrijsku strategiju Republike Hrvatske – čiji je nacrt svjetlo dana ugledao u veljači ove godine. Nacrt je stigao nekakvih šest mjeseci kasnije nego što je bilo planirano, a kritičari nisu bili previše oduševljeni: glavnom je strateškom industrijom proglašena farmacija, a načelno je prigovoreno da industrijska strategija, bez šire gospodarske strategije, teško može u stvarnosti biti provedena.
U zagrebačkom slučaju izradu studije preuzet će Mreža znanja u kojoj kao konzultant sjedi Domagoj Račić, široj javnosti poznatiji iz priče o neprofitnoj udruzi Otok znanja. Tu su udrugu osnovali Siniša Grgić, Davor Lauc i Željko Markota, a Hrvatski fond za privatizaciju prodao im je, za samo 20 milijuna kuna, hotelski kompleks na otoku Koločepu kako bi u njemu stvorili utočište za znanstvenike.
Upravo je Domagoj Račić bio prvi ravnatelj Otoka znanja, projekta koji nikad nije zaživio i koji je kasnije istraživao DORH.
Račić nam je u kratkom telefonskom razgovoru kazao kako on osobno nikad nije bio predmet nikakvih istraga vezanih uz Otok znanja.
“Mene se ni s čim nikad nije povezivalo, pa ja nisam ni bio dio tog projekta kad su krenule istrage”, tvrdi konzultant Mreže znanja, tvrtke koja je posao izrade studije o zagrebačkoj industriji dobila prošli petak. Račić kaže da još nisu obavili inicijalni razgovor s gradskim službama – najvjerojatnije Uredom za strategijsko planiranje – ali kako će uskoro sjesti s predstavnicima grada da se definira daljnji tijek studije.
Ured za EU fondove. “Mi očekujemo ovom studijom pokazati kako generirati neke projekte koji bi se mogli sufinancirati novcem iz Europske unije”, kazao je konzultant Mreže znanja. No, koje bi to konkretne uvozne proizvode trebalo zamijeniti domaćom proizvodnjom – a što je naziv naručene studije – još se ne zna.
Isto se tako ne zna zašto je Bandić unajmio konzultante koji bi mu trebali pomoći prikupiti novac iz EU fondova kad je nedavno, upravo za tu stvar, osnovao i novi gradski ured. Riječ je o Uredu za projekte i programe Europske unije na čije je čelo gradonačelnik Bandić postavio Jelenu Ricov, inače povjesničarku umjetnosti.
Kadrovsko ekipiranje tog ureda bila je i najveća zamjerka gradonačelniku: osim Jelene Ricov, za njenu zamjenicu izabran je diplomirani inženjer biologije Miljenko Sedlar, a voditelj odsjeka je kriminolog Marko Helfrih.
Mnogi sumnjaju hoće li Bandićev novoosnovani ured uspjeti povući neki novac iz fondova Europske unije, čime se metropola niti dosad nije proslavila.
Za svaki slučaj, tu su dobro plaćeni konzultanti.