Kada bi čovjek poželio u gradu Zagrebu pronaći najautentičniji komad stare, socijalističke arhitekture, na Jelačić placu trebao bi ući u “sedamnaesticu” pa se njome zaputiti do posljednjeg tramvajskog okretišta na zapadnom djelu grada. Tamo je, čim se zađe iza oronulih nebodera tipičnih za naselje Prečko, na ulickanoj, gradskoj parceli zaboravljena ostavština samoupravnog socijalizma, relikt prožvakanog državnog sistema čiji su najbolji ostaci sačuvani na 26 tisuća četvornih metara sakrivenih od znatiželjnih pogleda.
Kako i priliči, ta je monumentalna građevina, čiji je cijeli jedan zid prostranog predvorja ukrašen Murtićevom slikom, danas dom jedne državne agencije.
Doduše, po imenu bi čovjek pomislio da je riječ o kakvoj privatnoj informatičkoj tvrtki, ali APIS IT zapravo je akronim malopoznate Agencije za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama čiji je većinski dio, 51 posto u državnom, a ostatak u gradskom vlasništvu.
Na ulazu u ovu “silicijsku dolinu” odmah s vrata dočeka vas ni manje ni više nego troje APIS-ovih zaposlenika: jedan zaštitar i dvije gospođe.
Jedna zapisuje imena, a druga telefonom poziva u Upravu tvrtke kako bi nas najavila prije mjesec dana postavljenom novom predsjedniku Uprave Hrvoju Somunu.
On sjedi u prostranom uredu na katu predivne građevine koja izmamljuje uzdah iza svakoga ugla: APIS-ovu zgradu brižno održava pa su do danas sačuvali stare, kartonske oznake koje vode prema novim prostorijama ili pak tablice s imenima i prezimenima zaposlenika kakve su nekoć krasile vrata svih važnijih državnih institucija.
U prizemlju zgrade nalazi se golema server soba s uređajima na kojima državna agencija pohranjuje većinu registara koje joj je prepustila država.
To su terabajti i terabajti informacija na hardveru koji radi putem sustava baterija: u slučaju da nestane struje, informacije pohranjene u APIS-u su na sigurnom, a agencija, za svaki slučaj, ima i vlastiti bazen s naftom!
Izvana zgrada više nalikuje na vojnu utvrdu, nedokučivu tvrđavu u kojoj se bilježe državne tajne, hrane povjerljivi podaci, bilježe dosjei ili materijali na mikrofilmovima.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA