Načelniče, umro je Andrija Halonja, jučer mu bio pokop. Jel vjerujete da sam jedini bio na pokopu? Nema rodbine, ni'ko, ništa. Eto, čovjek umro, a nema mu 'ko troškove pokopa podmiriti, govori čovjek koji nas je presreo u centru sela, tik do kafića Heaven koji svi zovu Marina. Načelnik Općine Gunja Hrvoje Lucić briše znoj sa čela. Vruće je, ne da se disati. Oba mobitela odložio je na stol. “Dobro je, ajde, Općina će pokriti tih par tisuća kuna“, govori čovjeku.
“Zamislite, bager mu je kuću srušio na dan kad su ga pokopali, eto“, govori čovjek i sklapa ruke preda se kao da tom gestom želi dodati “što ti je život“.
Načelnik ga otpravlja pozdravom, opet briše znoj sa čela. Terasa kafića je puna, uglavnom su tu muškarci u radnim kombinezonima - neki su na javnim radovima, neki su zaposlenici HEP-a i ostalih službi, neki su privatno, ali svi pivom žele osvježiti vrući radni dan.
Ni kladionice nema Stigli smo oko jedan poslijepodne. Gledam razjapljene kuće, gledam što je voda učinila od sela, ljudi i njihovih života. Ništa u mjestu ne radi. Preciznije, od nedavno rade tri kafića i jedan mini market. Poslovnica Basler životnog osiguranja zatvorena je kao i susjedna cvjećara, pekara, voćarna, krojački obrt, poslovnica Hrvatske lutrije i pizzeria. Ni kladionica još nije proradila. U Gunji je sve bilo poplavljeno osim kućica za ptice u vrhu krošnji. Centar sela malo je povišen pa je preživio plakat koji najavljuje utakmicu između NK Jadrana iz Gunje i NK Bobote Agrara iz sela Bobota.
“Da, zajebano! Zajebano je ovdje samo tako! Da ste vidjeli jutros... Stigla je donacija, 60 frižidera iz Zagreba, kako oni to kažu, hladnjaka. 60 komada na 1630 obitelji. Donio Bandić, pozdravio ljude i ošo dalje za Rajevo Selo. Palo na mene da odlučujem. Što god odlučiš, 1570 obitelji nezadovoljno. Ovo je prva donacija bijele tehnike. To je bio kaos pred Općinom, došlo ih je valjda petsto. Dobacuju, komentiraju, žene se razvikale“, govori načelnik mirnim tonom dok mu izraz lica govori “sve ja to razumijem, al ovo je luda kuća“.
“Pa kako ste ih onda podijelili?“, pitam.
“Osnovali smo komisiju i odlučili prednost dati siromašnim obiteljima s više djece i starijim, nemoćnim osobama. Prvi mi se pobunio onaj koji ima njemačku mirovinu od 1500 eura. Što ćete, to je tako“, govori načelnik.
“Jesu li počele isplate Crvenog križa?“, pitam.
“Jesu. Skupljeno je 62 milijuna kuna, počele su prve isplate. I to je luda kuća. Ne mogu svi dobiti odjednom, pa tenzije tko je dobio, a tko još nije. Crveni križ daje 4000 kuna po osobi, ako zadovoljavaju kriterije poput onoga da je vlasnik nekretnine na dan poplave morao biti prijavljen u Gunji. Po zadnjem popisu Gunja ima 4270 stanovnika, a kad bi se uračunali svi koji su se prijavili za taj iznos, ispada da Gunja ima 6000 stanovnika“, nasmijao se načelnik.
Prstima kucka po stolu, mobiteli svako malo zvone, ljudi svako malo prilaze s nekim pitanjima. Oko nas bruje kamioni koji razvoze šutu, bageri, kombiji, osobna vozila…
socijalna pomoć Načelnik Hrvoje Lucić ima 65 godina, diplomirani je inženjer šumarstva, donedavno zaposlen u Šumariji Gunja. Pune 23 godine HDZ je bio na vlasti u Gunji, Lucić je u SDP-u, njegovi ga, kaže, nagovorili da se kandidira i dobio izbore. Ovo mu je prva godina mandata.
Gunja je, kaže, bila vrlo siromašna općina, četvrta najsiromašnija u državi.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA