Nakon završetka vojne akcije Oluja Hrvatska je imala šansu za povratak u normalne tokove. Depresija zbog činjenice da je velik dio Hrvatske okupiran mogla je prestati. Dio Hrvatske, istočna Slavonija i Podunavlje, još je bio okupiran, ali je postojao dogovor o mirnoj reintegraciji. Potpisan je Daytonski sporazum kojim je okončan rat u BiH. Nažalost, normalizacija je išla sporo i teško.
Hrvatska je ratno doba prošla bez trgovinskih blokada. Ali kamate na kredite bile su visoke. Građani su siromašni. Politička elita i članovi HDZ-a koji je čvrsto, iako ne i lako, držao vlast, bogatili su se, a Hrvatska se ekonomski dijelila. Na jednoj strani su bili građani bez posla i budućnosti, mnogi su se muškarci vratili iz rata. Iz društvene je nomenklature odskakala ona grupacija biznismena koji su i u ratu gradili svoje poslove. Najuspješnije je bilo sudjelovati u pretvorbi, uz političku naklonost cijene su bile vrlo niske, a manipulacijama i gotovo besplatne. Kultura je na umoru, umjesto nje pojavljuju se narodnjaci. Nasilje, u svakom smislu, dobiva legitimitet. Ratni pljačkaši vratili su se na ulice gdje su bili pripadnici novih mafijaških grupa. Politička oporba se borila za prostor, no koliko god se trudila, nije imala prilike osvojiti vlast. Franjo Tuđman uspostavio je autoritarni način vladanja. Domoljublje i nacionalna svijest postaju najisplativije sredstvo kojim se postiže sve, od oprosta za teška kaznena djela do karijernog uspjeha. Svi su svjesni ratnih zločina, ali politički vrh brani njihove počinitelje, što Hrvatsku gura na rub ekonomskih sankcija i koči put u Europsku uniju. Iz ekonomske krize uzrokovane ratom izlazi se tek 1998., dok nova, globalna kriza polako stiže. Premda “imamo Hrvatsku”, s Tuđmanovom smrću 10. prosinca završava mračno doba za hrvatsku demokraciju.
U listopadu 1995. Globus objavljuje reportažu o Srbima koji su izbjegli tijekom Oluje, ali nakon što su otišli iz Hrvatske ne mogu se vratiti jer - nemaju hrvatske dokumente. “Imao sam izvadak iz matične knjige rođenih, stare osobne karte, ali domovnica? Tko je od nas u Korenici mogao dobiti domovnicu?” ispričao je neimenovani izbjeglica u mađarskom mjestu na granici.
Iako je na parlamentarnim izborima HDZ pobijedio, na zagrebačkim izborima koji su se održavali istodobno s parlamentarnima HDZ je poražen. HDZ je gubio u Zagrebu, Rijeci i Dubrovniku, ali je bio neprikosnoveni pobjednik u Širokom Brijegu, Žepču i Novom Zelandu.
“Dinamo” se tada nije zvao “Dinamo”, nego je voljom Franje Tuđmana preimenovan u klub “Croatia”, a BBB-ovci su na Trgu bana Jelačića provocirali Tuđmana na njegovu posljednjem mitingu pred izbore. Vikali su: “Vratite nam Dinamo!”, što je izazvalo Tuđmana da ih s govornice optuži za izdaju Hrvatske, a policiju nagnalo da krene s premlaćivanjem navijača. Globus je o tome izvijestio tjedan kasnije.
Globus započinje sa serijalom u četiri dijela pod naslovom “Tko je tko u NDH”, gdje objavljuje dijelove iz istoimenog leksikona koji je upravo izišao u sklopu Globusove biblioteke.
U rujnu je objavljen i tekst koji otkriva kako se u Dubrovniku gradi luksuzna zgrada s jedanaest stanova od kojih jedan pripada Mati Bobanu, tadašnjem direktoru Ina Trgovine, osnivaču HZ Herceg-Bosne.
Potpisivanje Daytonskog sporazuma popraćeno je analizom Davora Butkovića koji je zaključio da se Tuđman s mirovnih pregovora vratio s četiri problema. Trebao je objasniti Hrvatima zašto pristaje dati prostor Prevlake da bi dobio zaleđe Dubrovnika u istočnoj Hercegovini, Hrvatima u BiH je ukinuo HZ Herceg-Bosnu, haška optužnica protiv Darija Kordića, tada predsjednika HDZ-a BiH, bila je sve izvjesnija, a Tuđman se u Daytonu obvezao surađivati sa Sudom u Haagu. Objavljen je i tekst o ratnim zločinima HVO-a u srednjoj Bosni i pokolju u Ahmićima, odnosno o tome kako su opisani u haškoj optužnici protiv Tihomira Blaškića i Darija Kordića.
Komentirajući ispad predsjednika Tuđmana na predbožićnom domjenku kada je pred brojnim uzvanicima verbalno napao dvojicu urednika HTV-a, Tihomira Ladišića i Dubravka Merlića, prijeteći im novim direktorom HTV-a, Davor Butković je pobrojio sve koje je Tuđman vidio kao svoje neprijatelje. Tu su se nalazili Bad Blue Boysi, oporba koja je pobijedila u Zagrebu, bivši komunisti u HDZ-u, slobodni mediji i neovisni suci.
Hrvatska tada ignorira postojanje Haškog suda i izbjegava izručiti optužene Blaškića i Kordića te druge optuženike iz srednje Bosne, a Richard Goldstone, glavni tužitelj tog Suda, u intervjuu u Globusu najavljuje da bi Hrvatska zbog takva stava mogla završiti pod sankcijama.
Luka Bebić je u veljači 1996. godine imenovan šefom Ureda za nacionalnu sigurnost, što je uslijedilo pošto je predsjednikov sin Miroslav Tuđman maknut s pozicije šefa HIS-a. Micanje Miroslava Tuđmana posljedica je sugestije tadašnjega američkog predsjednika Billa Clintona, koji je u siječnju sletio na aerodrom Pleso na povratku iz posjeta američkim vojnicima u Bosni i Hercegovini i tada uočio da je sin predsjednika zemlje koja je od 1991. u ratu šef svih tajnih službi. Franjo Tuđman, hineći zabavnu osobu, pružio je Clintonu saksofon, nadajući se da će on odsvirati nešto kao na privatnom tulumu, što američkom predsjedniku nije bilo ni na kraj pameti.
David Bowie nastupio je u Ljubljani, a Darko Glavan objavio je intervju s njim u Globusu.
Mijo Brajković, gradonačelnik hrvatskog dijela Mostara, priznao je u intervjuu Spiegelu da mu sve akcije u tom gradu, koje su naišle na žestok otpor javnosti, zapovijeda izravno Franjo Tuđman. Zbog stanja u društvu Globus se koristi izrazom “mafiokracija” koja ima utjecaja na politiku.
Kako izgleda život u Zagrebu, pa i cijeloj Hrvatskoj, možda najbolje opisuje naslov reportaže iz hotela u centru grada, Intercontinentala, koji uspoređuju s Casablancom. “U restoranu Allegro pregovaraju ministar Šušak i ambasador SAD-a Peter Galbraith, naoružani tjelohranitelji Tute Naletilića piju pivo u Diana-baru a Klaus Kinkel drži press-konferenciju u dvorani Zrinjevac”, piše u naslovu. “Danas je Intercontinental i nezaobilazno mjesto promocije nove hrvatske elite: u njemu odsjeda Mladen Naletilić Tuta, vođa Kažnjeničke bojne HVO-a, bivši emigrant i vlasnik kockarnice iz Širokog Brijega, Mate Boban, bivši predsjednik Hrvatske Republike Herceg-Bosne, a sada direktor INA-e, većina saborskih zastupnika iz provincije neće zaboraviti rezervirati sobu u prestižnom Contiju, a tu je Iva Todorić, kći Ivice Todorića, vlasnika hotela i jednog od najbogatijih hrvatskih poduzetnika, slavila svoj dvadeseti rođendan. Istodobno se Miroslav Ćiro Blažević požalio kako unatoč hotelskoj pekarnici i šefu Francuzu croissant koji je pojeo nije bio ni svjež ni hrskav, nego samo – skup.” U hotelu su odsjedali Christiane Amanpour i drugi novinari koji su izvještavali o ratu, te Rolling Stonesi, Elton John, Paul McCartney, generalni sekretar Komunističke partije Kine i drugi.
Tada je Franjo Tuđman opoziciju nazvao stokom sitnog zuba. Globus provodi anketu o odnosima Hrvatske i Jugoslavije, Hrvata i Srba. Čak 41 posto ispitanika se ne bi složilo da im se kći ili sin vjenča sa Srpkinjom ili Srbinom, a 59,7 posto njih ne prihvaća da državljani Jugoslavije ljetuju na Jadranu.
U ožujku 1996., gotovo pet godina nakon što je počinio trostruko ubojstvo, Antun Gudelj uhapšen je u Njemačkoj. Riječ je o bivšem policajcu, nekadašnjem predsjedniku ogranka HDZ-a u Tenji, koji je na kontrolnoj točki pucao u automobil u kojem se nalazio Josip Reihl- Kir, načelnik Policijske uprave Osijek. Reihl-Kir bio je poznat kao osoba koja je činila sve kako bi se izbjegao sukob i pucanje. Gudelj je poslije pobjegao u Australiju, gdje je ostao pet godina, a u odsutnosti je osuđen na 20 godina zatvora. Naposljetku će biti oslobođen zbog primjene Zakona o oprostu.
“Kakve su cijene?” pitao je novinar Globusa jednu od djelatnica ilegalnog bordela. To je, naime, bila tema teksta iz ožujka 1996. Našao se u stanu u jednom od novozagrebačkih naselja, prekinuo je djelatnice usred ručka. Procijenio je da jedu grah ili neko varivo, a kada je ušao u dnevni boravak, na zidu je prepoznao krunicu koja osim križa ima i medaljon s Gospinim likom. Tražile su ga 50 do 150 maraka, zavisno od usluge. Za reportažu je obišao najmanje deset adresa u Zagrebu ocjenjujući kvalitetu usluge, uspoređujući zainteresiranost za mušterije s interesom za televizijski program. Na sljedećoj stranici Globusa je intervju s ljubljanskim nadbiskupom dr. Alojzijem Šustarom u povodu papina dolaska u Sloveniju.
Kako u šest mjeseci Zagreb nije uspio dobiti gradonačelnika jer ga predsjednik Republike nije htio potvrditi, Globus je proveo istraživanje koje je pokazalo da bi Zagrepčani na neposrednim izborima glasali za Dražena Budišu. Zagrebačka kriza okončana je tek izborima u ožujku 1997.
Pedeset političara iz Herceg-Bosne među kojima su Ivan Bender, Dario Kordić, Mile Akmadžić, Božo Raič, Jozo Leutar i Pero Marković, svi članstvom povezani s HDZ-om ili dužnosnici stranke, dobili su kredit iz proračuna Vlade Herceg-Bosne za rješavanje stambenog pitanja, iako su neki već dobili stanove u Zagrebu i Splitu. Enes Kišević dao je intervju Željku Malnaru u njegovoj rubrici Nightmare Stage. Globus je tada objavio i intervju s Bruceom Willisom. Petera Handkea, glasovitoga austrijskog pisca, javnosti je Globus predstavio u intervjuu u kojem je Handke izjavio da Srbi nisu nikad bombardirali Dubrovnik niti su u Srebrenici izvršili pokolj Muslimana.
Početkom travnja je pri slijetanju u Dubrovačku zračnu luku pao avion u kojem je bio američki ministar trgovine Ron Brown i još 34 člana izaslanstva.
Glavne teme u društvu tada su bile Franjo Tuđman i istaknuti članovi HDZ-a, gotovo sve o njihovu privatnom životu nalazilo je mjesto na stranicama Globusa, potom veze s HDZ-ovim liderima u Bosni i Hercegovini, ratni zločini koje su Hrvati počinili, pretvorba koja se uvijek pojavljivala pod egidom skandala, ali i seks. Naravno, jer je to život. Teme su bile plasirane vrlo bombastično i, katkad, prilično sirovo, pa se tako, nerijetko na susjednim stranicama nalaze priče s pornozvijezdama, ozbiljne političke analize, ali i intervju s Titovom papigom Kokijem objavljen u travnju 1996. U to vrijeme, od početka 90-ih, vrlo je malo političkih tjednika. Feral Tribune, izuzetno kritičan prema HDZ-ovoj vlasti i Franji Tuđmanu zbog načina na koji su vodili zemlju, jedan je od rijetkih tjednika koji objavljuje samo političke tekstove, ali su i oni garnirani brojnim satiričnim stranicama. Smijehom otupljuju strah prema vlasti. U jednom se trenutku pojavio Tjednik, politički magazin koji nije uspio ostvariti uspjeh kod čitatelja. Slobodni tjednik pojavio se početkom 90-ih, ali se isključivo bazirao na senzacionalizmu.
Političkim ubojstvom u kojem je ubijen nekadašnji hrvatski ministar turizma Marčelo Popović bavio se Globusov novinar Marko Jurić objavivši zapisnik Županijskog suda u Puli u kojem atentator Siniša Dvorski Stracaboško tvrdi da je predsjednik HDZ-a u Vrsaru Šime Medanić naručio to ubojstvo tvrdeći da Popović “pravi probleme državi i HDZ-u”.
Godine 1996. Hrvatskoj je bio vrlo važan i ulazak u Vijeće Europe, no umjesto u lipnju odluka o primanju Hrvatske odgođena je jer je Hrvatska prijetila vojnom akcijom u istočnoj Slavoniji, Tuđman je izazvao zagrebačku krizu, izmjenama zakona prijetio je neovisnim medijima, a u javnost je zahvaljujući Globusovim izvorima iscurila i informacija o sastanku u vrhu HDZ-a na kojem se pojavio popis nepoželjnih opozicijskih političara. Osim javne difamacije osoba s tog popisa, među kojima su bili Ivica Račan, Radimir Čačić, Dražen Budiša, Zdravko Tomac, Vlado Gotovac, a koja je trebala biti izvedena u raznim medijima, Globus je zaključio da označavanje nepoželjnih u Hrvatskoj ima još jednu svrhu: izlaganje tih ljudi fizičkim napadima. Godinu dana poslije, tijekom izborne kampanje za predsjednika države, Vladu Gotovca usred govora na skupu u Puli napao je časnik HV-a Tomislav Brozović uz povike: “Ja sam hrvatski ustaša! Živio Ante Pavelić!”
Ivi Majoli je krenulo, za 30 sekundi u “Plivinu” spotu dobila je honorar od 200.000 DEM. Ivica Todorić tih godina ne samo da je razvijao biznis nego je rado nišanio puškom kao trofejni lovac. Globus mu je pobrojio da je uspio odstrijeliti 16 jelena, 3 muflona, 9 veprova i jednog medvjeda kapitalca.
Grudi koje stanu u košarice broj 5 imala je tada 21-godišnja studentica prava Darija Ćorko s kojom je Globus objavio intervju i set fotografija. Ena Begović imala je tada prometnu nesreću. Vozeći u 1 i 40 u noći svog prijatelja, glumca Đorđa Kukuljicu u svom Suzuki Swiftu, glumica se sudarila s motociklom. Vozač je poginuo.
U studenome te godine Franjo Tuđman odlazi na liječenje u bolnicu “Walter Reed” u Washingtonu, ali se ne objavljuje o čemu je riječ, što izaziva spekulacije. Navodno je Tuđman u nekom razgovoru kazao da ima Hodgkinovu bolest, maligni tumor prostate koji se proširio na limfne žlijezde. Istodobno, Radiju 101 nije dodijeljena koncesija, što je značilo njegovo gašenje. U znak podrške Radiju i protesta protiv HDZ-a organiziran je veliki skup na Trgu bana Jelačića. Došlo je oko 100.000 ljudi. Tuđman je nakon povratka iz Amerike okarakterizirao demonstracije kao pokušaj stranih obavještajnih službi da destabiliziraju Hrvatsku, a ministra unutarnjih poslova Ivana Jarnjaka smijenio je jer nije ugušio prosvjed.
“Mi Horvatovi pijemo jeftino Karlovačko pivo, vadimo parizer iz rasklimanog hladnjaka Gorenje, a benzin štedimo tako što pokvareni Yugo guramo po cesti”, naslov je teksta nastalog na temelju Globusova istraživanja o uvjetima života hrvatskih građana.
Kao novogodišnji dar čitateljima Globus objavljuje kalendar sa seksepilnim fotografijama Ene Begović.
U siječnju 1997. zapovjednik srednjobosanskog HVO-a Tihomir Blaškić tada je već devet mjeseci u Hagu, čeka suđenje. Antun Tus, general zbora, a početkom rata u BiH načelnik GS HV-a, te do kraja 1995. glavni vojni savjetnik Franje Tuđmana, izjavljuje: “Blaškić ne može biti odgovoran za zločin u Ahmićima. Specijalnom postrojbom HVO-a koja ga je počinila izravno je zapovijedao Dario Kordić.”
Uoči lokalnih izbora 1997. Globus u siječnju objavljuje tekst u kojem HSS-ovac Zlatko Tomčić tvrdi da mu je Ivić Pašalić, Tuđmanov savjetnik za unutarnju politiku, rekao da je HDZ na parlamentarnim izborima 1995. godine ukrao 6 posto glasova.
U travnju 1997. nogometaši NK Samobora igrali su u Dubrovniku, što samo po sebi ne bi bila osobito značajna vijest da Globus nije objavio kako su nogometaši i uprava kluba do Dubrovnika stigli vojnim helikopterima. U kratkom tekstu navodi se da im je let omogućio ministar Gojko Šušak.
“Sve što je bilo srpsko u Smokvicama i drugim naseljima oko Zadra, pa i u samome gradu, minirano je ili spaljeno”, rečenica je iz reportaže “Do pakla i natrag” koju je napisao Darko Hudelist.
U svibnju Globus objavljuje veliki intervju sa Stipom Šuvarom, što je svojevrsna kulturno-politička provokacija Hrvatskoj koja ne podnosi komuniste, osobito one koji se ne boje živjeti u njoj. Šuvar na kraju intervjua kaže da ga povremeno netko opsuje zbog Tita, a o Ivici Račanu govori vrlo malo, kaže da je ljevicu učinio bezbojnom.
Za Globus piše i Branimir Donat, a u jednoj od svojih kolumni opisao je jelovnik u tada popularnoj “Kavani i gostionici lady Šram” u Mesničkoj ulici. Užasno se narugao neukusu ponude, što ne bi bilo osobito zanimljivo da lokal nije vodio Stjepan Tuđman, mlađi sin Franje Tuđmana.
Zlatko Vitez tada je režirao proslavu Tuđmanova 75. rođendana, a Ivo Sanader, zamjenik ministra vanjskih poslova Mate Granića, dao je intervju u kojem je rekao da Hrvatska nema ništa protiv da i Jugoslavija uđe u europski poredak.
Globus je tada usporedio raskoš u kojoj žive predsjednici država u tranziciji. Naravno, Franjo Tuđman imao je sve najbolje – avion vrijedan 18 milijuna dolara, blindirani BMW i Audi A8 te budžet od 3,5 milijuna dolara. Nacionalni dohodak po stanovniku bio je 3786 dolara. Istodobno, slovenski predsjednik Milan Kučan vozio se u isluženim avionima kojih su se svi putnici plašili, nije imao posebnu zgradu za svoj ured, nego je bio podstanar u zgradi Vlade, na službena putovanja u inozemstvo išao je sedam godina starim Mercedesom, dok se u Ljubljani koristio običnim Golfom. Trošio je 1,6 milijuna dolara na godinu, a Slovenci su zarađivali 10.000 dolara po stanovniku.
U tekstu “Zagrebački Beverly Hills” nacionalni je tjednik opisao zamjenu stanovništva na obroncima Medvednice te pobrojio adrese novih hrvatskih bogataša. Tu su Hrvoje Petrač, Miomir Žužul, Ivica Mudrinić, Mate Boban, Ivica Todorić i Marijan Filipović, svi s adresama na Pantovčaku i Tuškancu.
Tomislav Birtić, Globusov novinar, tada je objavio knjigu “Krvavo plavo” o Dinamu, njegovim navijačima i sudbini kluba. Globus je donio poglavlje u kojem se opisuje kako su general Ivan Čermak, Drago Krpina, Ćiro Blažević i Zdravko Mamić te Ankica Tuđman, supruga predsjednika Tuđmana, molili tog istog predsjednika da vrati Dinamu ime. Uzalud.
Franjo Tuđman bio je početkom lipnja na nogometnoj utakmici Croatia - Zagreb, a policija je čuvala publiku, navijače Dinama. Ipak je završilo s bakljadom i policijskom intervencijom. Ivan Starčević o toj je utakmici pisao u tekstu pod naslovom “Predsjedniku Tuđmanu trebalo bi zabraniti da dolazi na stadion u Maksimiru gdje izaziva incidente”.
Nick Cave tada je održao koncert u Zagrebu, a Franjo Tuđman konačno je otišao u Vukovar. Mirna reintegracija je uspjela.
Globus je objavio veliko istraživanje o društvenoj svijesti u Hrvata koje je proveo prof. Aleksandar Štulhofer, predavač ekonomske sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Hrvati, po tom istraživanju, najviše vjeruju u Boga i Hrvatsku vojsku. Najmanje su vjerovali Hrvatskoj televiziji, novinama, Saboru i Vladi. Trećina ih je smatrala da homoseksualce i prostitutke treba zakonski progoniti, a 57 posto ih je smatralo da i žena ima pravo na različita seksualna iskustva kao i muškarac. Bilo je to prije 23 godine, u ljeto 1997.
Predsjednik Tuđman, ostvarujući svoju ideju o tome kako bi država morala izgledati, bio je opsjednut raznim protokolarnostima. Između ostalog, smatrao je važnim dodjeljivati odlikovanja i priznanja ljudima koji su ga podržavali. Globus je jednostavnom pretragom službenih odluka i provjerom podataka došao do fascinantnog podatka da je Tuđman te godine dodijelio nekoliko tisuća najviših odlikovanja.
U lipnju 1997. preciznim snajperskim hicem ubijen je Ivan Šakota, iznuđivač novca i švercer automobila, neposredno ispred kafića Kvak i Onyx na uglu Martićeve i Heinzelove ulice u Zagrebu. To je bio povod Globusu da objavi tekst o nizu mafijaških ubojstava u glavnome gradu i cijeloj Hrvatskoj koja su ostala neistražena i pravosudno neriješena.
O zdravstvenom stanju predsjednika Tuđmana, nakon liječenja u američkoj bolnici “Walter Reed” i objave vijesti na CNN-u o sumnjama da je riječ o malignoj bolesti, Andrija Hebrang, ministar zdravstva i čovjek osobitog povjerenja Franje Tuđmana, dao je veliki intervju Globusovu uredniku Zdravku Milinoviću. Inzistirao je na tome da ne može govoriti o predsjednikovu zdravstvenom stanju i dijagnozi.
Hrvatska je u Budimpešti dogovarala uspostavu punih diplomatskih odnosa s Izraelom. Zbog toleriranja raznih ustašofilskih ispada Izrael ju je držao na distanci. Stoga se Hrvatska morala u svom govoru o uspostavi diplomatskih odnosa uvelike ispričavati Izraelu, što su ostali mediji zataškavali, ali je Globus u izdvojenom tekstu Davora Butkovića to hladno iznio.
Globus je u istom broju objavio i reportažu iz Hercegovine pod naslovom “Herceg-Bosna - kraj obećane zemlje. Hercegovci se danas pitaju: Je li nas Zagreb zapravo zloupotrijebio, a onda nas predao na milost i nemilost Haagu?”.
Jedna stranica tjednika posvećena je tekstu koji kaže kako je Ured za upravljanje imovinom potrošio za namještaj i opremu državnih ustanova 2,6 milijuna kuna, a za istu namjenu sve osnovne škole u Hrvatskoj dobile su samo milijun kuna!
Globusovi reporteri otišli su u Beograd na grob Josipa Broza Tita i zaključili da mu redovito dolaze samo supruga Jovanka, svakog ponedjeljka u poslijepodnevnim satima, i - kineski turisti.
Davor Butković objavio je tekst temeljen na izvještaju američke konzultantske tvrtke Kroll koja je procjenjivala rizike investiranja u Hrvatsku. Tekst je naslovljen: “Hrvatska je Vlada korumpirana i pod utjecajem organiziranoga kriminala”. Uslijedile su tužbe protiv Butkovića i Globusa.
Dana 2. listopada na splitskom aerodromu odvijala se drama, grupa srednjobosanskih Hrvata predvođenih Darijem Kordićem nakon dvije godine predala se Haškom sudu. Dobrovoljna predaja režirana je uz asistenciju hrvatske obavještajne i vojne službe, govor Darija Kordića prevodio je na engleski Tuđmanov prevoditelj, a cijelu je operaciju vodio predsjednikov sin Miroslav Tuđman kao šef hrvatskih obavještajnih službi. U Zagreb je nekoliko dana prije toga doputovao Robert Gelbard, posebni izaslanik američkog predsjednika Billa Clintona. U roku od 48 sati objasnio je Hrvatskoj da se optuženici moraju predati.
Potkraj mjeseca objavljeno je Globusovo istraživanje o raspoloženju nacije prema NDH, koje je pokazalo da 68 posto Hrvata ustašku državu ocjenjuje pozitivnom te da 60 posto ne bi rado da im se dijete u životu veže za Srpkinju ili Srbina, odnosno Muslimanku ili Muslimana.
U studenome je Globus bio u Londonu na promociji Pirellijeva kalendara.
Početkom prosinca počelo je jedno od sramotnih suđenja u Hrvatskoj, postupak protiv Davora Butkovića, tadašnjega glavnog urednika i kolumnista Globusa, zbog njegova teksta o korumpiranosti hrvatske Vlade koju je vodio Zlatko Mateša.
Jedna od fascinantnijih priča u Hrvatskoj bila je i afera Dubrovačke banke u kojoj je Neven Barač, predsjednik Uprave banke, smijenjen zbog malverzacija. Pojavili su se brojni ugovori koji su ukazivali na izvlačenje novca, na pokušaje preuzimanja Dubrovačke banke, čak i postojanje famoznog ortačkog ugovora. Riječ je o ugovoru sklopljenom između Nevena Barača, Vinka Brnardića, Miroslava Kutle i Petra Luburića, načelnika dubrovačkog SZUP-a, po kojem su, navodno, njih četvorica htjeli postati vlasnici banke kupujući njezine dionice novcem iste te banke. Peti partner nikad nije imenovan, ali je u ugovoru naveden, kao i činjenica da svi potpisnici ugovora znaju o kome je riječ te mu predaju po 10 posto dionica. Ugovor je bio pohranjen u javnobilježničkom uredu u Zagrebu, odakle je nestao kad je netko provalio i odnio dokumente iz sefa.
Dana 6. travnja 1998. prvi primjerak Jutarnjeg lista pojavio se na kioscima, a u tom je povodu glavni urednik Tomislav Wruss dao intervju Globusu.
Centar Simona Wiesenthala tražio je od Argentine da uhiti posljednjeg zapovjednika koncentracijskog logora Jasenovac, koji je nakon Drugog svjetskog rata živio u toj zemlji. To će se i dogoditi potkraj godine. Istodobno je EU optužila Hrvatsku za birokratsko etničko čišćenje te prijetila sankcijama. Kritike Hrvatskoj su brojne: HDZ-ova dominacija na političkoj sceni uzrokuje negativan učinak na predstavničku vladu i odgovornu izvršnu vlast, izborni zakon onemogućava zastupljenost svih stranaka na političkoj sceni, preferira dijasporu u odnosu na Srbe, osobito one koji su izbjegli tijekom Oluje.
Za to je vrijeme mlađi sin Franje Tuđmana, Stjepan, imao odličan biznis. Uz to što je imao dva kafića u centru Zagreba, bio je ekskluzivni dobavljač voća i povrća za studentske menze u Zagrebu. Istodobno je Milan Vuković, predsjednik Vrhovnog suda, zaustavio napredovanje Marina Mrčele, suca koji je oslobodio redakciju Feral Tribunea u postupku što ga je vodio zbog teksta o Franji Tuđmanu.
Globus je nastavio pratiti situaciju s Dinkom Šakićem pa u sljedećim brojevima objavljuje svjedočanstva preživjelih logoraša koji se sjećaju Dinka Šakića i njegove supruge.
Gojko Šušak, ministar obrane, umro je od karcinoma pluća početkom svibnja 1998. u Zagrebu. U Koprivnici je HDZ tada smijenio glavnog urednika Radio-Koprivnice, a za njim su otkaze dali i svi novinari i urednici. Rolling Stonesi su nastupali u Zagrebu krajem svibnja.
Milan Bandić tada je u SDP-u i predsjednik je Gradske organizacije, vodi “parlamentarnu manjinu” u gradskoj Skupštini kojoj predsjeda Zlatko Canjuga. Bandić kaže da onaj tko misli vladati Zagrebom dva mandata mora zaštititi gradsku imovinu, stvoriti biznis-klimu i zaštopati kriminal.
Sredinom lipnja Globus objavljuje ekskluzivu: Neobjavljeno priopćenje liječničkog konzilija u kojem se kaže da su u organizam predsjednika Franje Tuđmana ugrađeni radioaktivni umeci koji uništavaju oboljele stanice. William Montgomery, ambasador SAD-a u Hrvatskoj, preko Globusa upozorava Pantovčak da SAD neće priznati rezultate izbora ako se ne izmijeni izborni zakon te kaže da ni Krešimir Zubak ni Ante Jelavić nisu pokazali da podržavaju Daytonski sporazum.
Potkraj lipnja Globus, koji tada vodi glavna urednica Đurđica Klancir, objavljuje, realno, senzacionalan tekst, intervju s prof. Josipom Štimcem Učom, čovjekom koji je s Tuđmanom radio u Institutu za historiju radničkog pokreta 60-ih godina. Učo je bio generalni tajnik, ustvari je organizirao život Franji Tuđmanu. To znači da mu je na račun Instituta zamijenio grijanje u kući, brinuo se o njegovim financijama, sređivao da mu se na Filozofskom nostrificira diploma Više vojne akademije kako bi mogao predati doktorski rad na Sveučilištu u Zadru i steći titulu doktora znanosti. Filozofski je Tuđmana dva puta odbio i Učo to uistinu nije mogao isposlovati, pa se Tuđman morao sam pobrinuti za to. Naravno da jest. Čim je predao rad u Zadru, naručio je vizitke na kojima je pisalo dr. Franjo Tuđman. Učo opisuje kako je Tuđman dobio stan od 320 četvornih metara u vili na Tuškancu, kako je u vrtu bio bazen, a jednom je prilikom Tuđman poželio iseliti stanara iz dvorišta. Nije ga bilo briga što je čovjek imao legalne dokumente, stanarsko pravo. “Ne daj Bože da bi tko bio pametniji od njega u bilo čemu”, opisao je Štimac svog šefa, kojega je, očito, jako volio. I koji ga je povrijedio jedva ga pozdravivši kada je Učo odlučio otići u mirovinu.
U srpnju Globus objavljuje kako se u voznom parku predsjednika Tuđmana nalaze dva ukradena BMW-a, a tekst opisuje kako se na tajnom popisu Ministarstva obrane Herceg-Bosne nalazi 239 ukradenih automobila kupljenih na crnom tržištu za samo 2,5 milijuna DEM za potrebe MORH-a, političara te postrojbi HVO-a.
Dinko Šakić izručen je Hrvatskoj i nalazi se u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj. U Dubravi je krajem srpnja ubijen Zlatko Bagarić, mafijaški šef. Na sprovodu je bilo nekoliko stotina ljudi, policija je objavila fotografije ljudi koje obrađuje. U tom mjesecu Globus objavljuje i reportažu s tržnice kod Brčkog na kojoj Srbi trguju hrvatskim i muslimanskim ratnim zarobljenicima, pri čemu se za otkup preživjelog plaća 10 tisuća DEM.
Prati se, naravno, i skandal s Billom Clintonom i Monicom Lewinsky. Tekst koji je objavljen u Globusu nosi naslov “Čak dvanaest puta u Bijeloj sam kući s američkim predsjednikom vodila oralni seks: kemijska analiza sperme na mojoj haljini dokazat će istinu”.
Slavica Lukić, tada novinarka Globusa, pozabavila se intrigantnom temom karijernih uspjeha. Napisala je tekst objavljen pod naslovom “Misterij napoleonske vojne karijere Vladimira Zagorca: Kako se bivši vozač generala Čermaka obogatio na uvozu oružja za Hrvatsku vojsku?” Kao ilustracija teme objavljena je fotografija zgrade u kojoj je Zagorac kupio troetažni stan od 200 četvornih metara, nadomak Zrinjevca, prekriven skelama. Pod slikom piše da radnici danonoćno preuređuju stan pomoćnika ministra obrane zaduženog za logistiku koji pet godina nadzire nabavu oružja za HV. Zagorac će poslije biti osuđen za korupciju, pri čemu su glavni dokaz bili dijamanti koje nitko nije vidio, ali ih je Zagorac, po iskazima svjedoka, uzeo iz Ministarstva.
Tereza Kesovija kandidirala se na lokalnim izborima u Dubrovniku na listi HDZ-a. Hrvatska je, pod vodstvom Miroslava Ćire Blaževića, osvojila treće mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj. Potkraj rujna Globus objavljuje priču o tome kako su radi sigurnosti predsjednika Tuđmana iseljeni stanari iz vile nasuprot njegovoj. Nove stanove kupilo im je Ministarstvo obrane.
Hrvatska tada financijski stoji bolje, građani puno više troše, pojavljuju se kič i glamur, a Globus se pozabavio modnim tržištem u Zagrebu. Zaključak je da su turske i tajvanske krivotvorine poznatih marki u elitnim buticima Zagreba skuplji i pedeset posto od originala u inozemstvu.
Papa Ivan Pavao II. dolazi u Zagreb, a Split je preuredio Žnjan kako bi Sveti Otac mogao održati misu, i zbog te je investicije Grad doslovno bankrotirao. Zvonimir Berković tada objavljuje “Berkovićev rondo”, kolumnu u Globusu, i analizira intervju Hrvoja Šarinića u Jutarnjem listu. Šarinić je rekao da Ivić Pašalić, savjetnik predsjednika Tuđmana za unutarnju politiku, koristi SIS kako bi ga sotonizirao. Afera SIS izbila je kada su Hrvoje Šarinić, predstojnik Ureda predsjednika Tuđmana, i Franjo Gregurić, ratni premijer, optužili Pašalića da je uz pomoć Markice Rebića, šefa SIS-a, iskoristio ondašnji tabloid Imperijal kako bi ih diskreditirao u javnosti. Bila je to borba za zauzimanje pozicija unutar HDZ-a za posttuđmanovsko razdoblje. Poslije, nakon Tuđmanove smrti i promjene vlasti, doznat će se da je cijelo desetljeće državni obavještajni aparat prisluškivao novinare.
Jure Radić je u intervjuu Globusu objasnio Hrvatima i Hrvaticama kako će Hrvatska iz proračuna Katoličkoj crkvi davati 180 milijuna kuna godišnje, a svećenicima državne mirovine. Nekoliko tjedana kasnije dr. Ilija Živković, tada predstojnik Tiskovnog ureda i pomoćnik generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije, u intervjuu kaže da taj iznos nije ni izdaleka dostatan.
Kakve su bile medijske slobode, doznaje se iz teksta koji navodi da je Freedom House svrstao Hrvatsku uz Kambodžu, Čad, Kongo, Etiopiju, Gvineju, Keniju, Obalu Bjelokosti, Ruandu i SR Jugoslaviju. Mlada država mijenja i sadržaj obrazovanja koji nudi učenicima pa je tako, saznaje se iz još jedne teme, iz školskih knjiga izbačena “Jama” Ivana Gorana Kovačića, a kao autori su uvršteni Ivan Tolj, ambasador Neven Jurica i ustaški ministar Mile Budak.
Dobar smisao za ruganje životu u Hrvatskoj ima Željko Malnar u rubrici Nightmare Stage. U studenome 1998. izlazi mu tekst pod naslovom “Matica peščenička objavila je filozofska djela predsjednika Malnara ‘Povijesna bespuća Republike Peščenice’ i ‘Kako sam kupio Opel Record’.
“U Hrvatskoj ima previše vukova i ovaca, a premalo razboritih lija. Mi smo bili vukovi kad smo se branili, ali nećemo dozvoliti da nas nekakva ovčad i gusani vode u maglu”, rekao je, između ostalog, Franjo Tuđman na stranačkom skupu u zgradi Ine u prosincu. HDZ se pripremao za stranačke izbore u travnju.
Iz božićne poslanice nadbiskupa Bozanića u posljednjem broju 1998. Globus je izdvojio 13 teških grijeha HDZ-a. “Interesi pojedinih grupa ili političkih organizacija žele se poistovjetiti s interesom nacije, što može imati negativne posljedice za unutardržavni mir”, posljednji je od navedenih krimena.
Da se hrvatski predsjednik koristi samo “svojim” avionom i vojnim helikopterom i da ljetuje u rezidenciji druga Tita na Brijunima te da uz to ide i posebni kuhar, konobari i osoblje, među kojim su kušači hrane, Hrvati su nekako shvatili tijekom godina. No, da slovenski mu kolega Milan Kučan leti do Sicilije komercijalnim letom, boravi u hotelu o vlastitom trošku, a hrani se u restoranima i pritom nema osiguranje, a kamoli 310 vojnika koliko ih je koristio Tuđman tijekom 45 dana “radnog” godišnjeg, građani Hrvatske nisu imali pojma dok im Globus to nije grafički prikazao. Serijal o pretvorbenim aferama u jesen te godine Globus je započeo tekstom pod naslovom “Kamo je nestalo 12,5 milijuna dolara mita?”. Misli se pritom na tvrtku Dalmacijacement koju je 1990. vodio Nadan Vidošević, a tada je tvrtka trebala biti prodana. Prodana je sedam godina kasnije a da nitko nije uspio ustanoviti je li 12,5 milijuna dolara za predugovor o prvoj prodaj ikada isplaćeno.
Potkraj listopada, nakon povratka iz Rima, kamo je formalno otišao u posjet samostanu sv. Jeronima u Vatikanu, Franjo Tuđman samo se jednom pojavio u javnosti. Otišao je na Sve svete na Medvedgrad odati počast poginulima u ratu i nakon toga, evidentno trpeći bolove, odvezen je u Novu bolnicu u Dubravi. Od tog trenutka Hrvatska očekuje vijest o smrti prvog predsjednika. Sve su teme podložne toj, mediji objavljuju informacije i fake news o unutarstranačkoj borbi za vlast.
Početkom prosinca uhićeni su “dečki s Knežije”, policija je izvela spektakularno privođenje pred suca uz prisutnost fotoreportera i kamera svih novinskih kuća, pod jakim osiguranjem dugih cijevi, gotovo noseći svakoga od uhićenih. Akcija je bila dugo pripremana nakon što su na ulicama Zagreba ubijena 22 pripadnika raznih kriminalnih skupina kao posljedica njihovih međusobnih obračuna.
U dva sata poslije ponoći 11. prosinca 1999. tadašnji predsjednik Sabora obratio se javnosti i objavio da je umro Franjo Tuđman. Globus je istoga dana objavio posebno izdanje u kojem su, osim novinara i kolumnista, tekstove o Tuđmanu objavili i Andrija Hebrang, Hrvoje Šarinić, Ivan Aralica i američki veleposlanik Peter Galbraith. Tanja Torbarina svoju je kolumnu završila rečenicama: “Ukratko, bio je diktator. Diktator kojeg se nitko nije bojao.” Zvonimir Berković je do tada šest godina pisao za Globus. Njegova posljednja rečenica u tekstu je glasila: “Zbilja, ima li za mene smisla pisati dalje, kad glavnog junaka mojih kolumni više nema?”
Hrvatska se nakon toga pripremala za izbore koji će je bitno promijeniti. Vladu je nakon siječanjskih izbora sastavljao Ivica Račan, a predsjednik je postao Stipe Mesić.